Uskrs – to je pobjeda života nad smrću, nada da ovaj svijet može biti bolji i svih sedam nedjelja posta, koje prethode ovom prazniku, u znaku su podsjećanja na žrtvu koja vodi do tog boljitka.
Tako je porodica Hajek iz Prnjavora juče za “Nezavisne” objasnila način na koji osjećaju najveći vjerski praznik u kršćanstvu/hrišćanstvu. Štefanija, Zdenka i Emilija, tri su generacije iz ove najstarije češke porodice na području prnjavorske opštine, s kojima smo pričali u vrijeme svečanog porodičnog doručka. “Ovo sada je intimniji momenat, kada najuža porodica dijeli praznične trenutke.
Već oko 17 sati očekujemo članove šire familije, rođake, komšije i radne kolege, iz svih kultura. Sa pravoslavcima i muslimanima već decenijama unazad dijelimo tradiciju i za prazničnom trpezom”, objašnjavaju nam Štefanija i Zdenka, majka i kćerka. Zdenka je peta generacija Čeha na ovom području i posebno je srećna što sa 11-godišnjom kćerkom Emilijom dijeli radosti Uskrsa i uči je o značaju ove vrste porodičnog okupljanja.
Tradicija je da se u subotu naveče, na misi bdijenja, blagoslovi hrana kojom će se porodica, nakon posta, poslužiti na uskršnje jutro. Ova misa, inače, traje tri sata uoči ponoći i jedna je od najdužih i za vjernike najdragocjenijih. Na “blagoslov jela”, kako je poznatija ta tradicija, porodice nose jaja, kuvanu šunku, mladi sir, puter, peretak… Religija je za Hajekove sastavni dio kulture i nešto na čemu porodica insistira kroz 120- godišnju tradiciju.
“Poslije Velikog petka, odnosno izričitog posta i molitve, već sa misnim bdijenjem uoči Uskrsa doslovno počinje praznično uzbuđenje. I to je teško opisati. Samo uskrsnuće kao vjernici doživljavamo veoma emotivno. Vjerski praznici ovdje posebno su kvalitetni u obilježavanju jer je multikultura dio identiteta ovog područja. Na tome treba da budemo zahvalni”, naglasila je Zdenka.
