Mihajlo Čeprkalo izabran za sportistu godine u Srpskoj

0
381

Trenutak kada je vodio trku na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru, banjalučki plivač Mihajlo Čeprkalo ponovo je pogledao, ali ovaj put u rukama je držao priznanje za najboljeg sportistu Republike Srpske u 2016. godini. Tako je odlučio žiri “Glasa Srpske” koji je 25. put birao 10 najboljih sportista Srpske.

“Definitivno jedan od mojih najboljih uspjeha. Defitivno najveća nagrada. Sigurno će mi pomoći u daljoj karijeri i biće vjetar u leđa za dalje napredovanje. Veoma mi je drago što sam ja proglašen za najboljeg u konkurenciji svih ovih sportista i hvala žiriju na ovoj odluci”, izjavio je Mihajlo Čeprkalo, najbolji sportista Republike Srpske u 2016. godini.

Mihajlo, kaže da je ponosan na svoj nastup na Olimpijskim igrama, čime je, kako kaže, sportski san postao java.

“Na treningu sam plivao rame uz rame sa svojim idolom Majklom Felpsom, to se pamti za čitav život”, prisjetio se olimpijskih dana, najbolji sportista Srpske. Kaže da je priznanje koje je dobio, priznanje cjelokupnom plivanju Srpske i dobar talas u leđa za budućnost.

“Djeca se ugledaju obično na nagrađene sportiste, u ovom slučaju su to plivači. Po mom mišljenju djeca se sve više okreću plivanju i zaista mi je drago zbog toga”, dodao je Čeprkalo.

Bar na dan, bilo je lijepo biti sportista u Srpskoj i naći se u centru pažnje, pred svim tim asovima i zvaničnicima koji su sjedili u prvom redu Banskog dvora. Onim ostalim danima, realnost je potpuno drugačija.

Sportisti su, kako sami kažu, mahom prepušteni sami sebi, svom entuzijazmu, i podršci koja im najvećim dijelom stiže od porodice. Svi oni se dovijaju na razne načine kako bi napravili kakav-takav rezultat, pa tako recimo biatlonac Mladen Plakalović – u disciplini koja kombinjuje skijaško trčanje sa streljaštvom – uglavnom trenira ovo prvo.

“Samo odvajam vremena za trčanje. Za ovo niti imamo strelišta, niti imamo municije koja se štedi za neka bitnija takmičenja i za pripreme. Tako da samo treniram trčanje. Baš treniram. Sedmično i po 25 sati, mjesečno više od 80. To je otprilke preko 1000 kilometara”, rekao je Mladen Plakalović, biatlonac.

I pored toga, Mladen uspjeva da se nosi sa konkurencijom u Evropi i na korak je od plasmana na Zimske olimpijske igre. Nije on usamljen slučaj, koji i pored gotovo nikakve podrške nadležnih pravi zapažene rezultate. Za naš aršin.

Sportisti neće o tome da daju izjave, ali priznaju da istu sudbinu dijeli većina onih za koje stavljamo prefiks “najbolji” na ovim prostorima. Pa, onda ne čudi, što nas prave medalje sa največih takmičenja godinama zaobilaze u širokom luku. Na kraju krajeva, važno je učestvovati.

loading...
PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here