Na sirotinju udara i čovjek i Bog! Ovom rečenicom je najbolje otpočeti priču o baki po imenu Kristina Božić iz Donjih Kola, malog sela kod Banjaluke, koju Banjalučanka Slađa Trivić sreće ispred gradske pijace, gdje baka prodaje cvijeće i čajeve već 20 godina. Banjalučanka je fotografisala baku i napisala njenu priču na Fejsbuku, a taj status je podijelilo više od 20.000 ljudi, piše Telegraf.rs.
“Teška oktobarska magla je pritiskala grad. Gledala sam u promrzle ruke gunđajući jer mi je hladno. Onda sam je ugledala. Sjedila je mirno između trgovaca koji su vikali i bez riječi stiskala kalendar. Prišla sam i sjela pored nje. Podijelila je karton sa mnom, ljuteći se što sjedam na hladan beton. Ona je, kaže, navikla. Ne zna koliko kilometara pređe do Tržnice. Probudi se u zoru, pa polako. U danu na čiji spomen se njeno lice pretvara u grč, izgubila je jedino dijete. Od tada je sama. Posao joj ne pada teško. Teško bi joj bilo da mora da traži od drugih..“.
Naime, ova baka za sebe kaže da ima 75 godina, ali u to nije sasvim sigurna, jer ne zna tačno kad je rođena.
Ona je sjedila na kartonu na stepeništu, koji je podmetnula da direkno ne bi sjedila na hladnom betonu, između trgovaca koji su tu imali svoje tezge. Prodaje različite biljke, ali joj je ove godine mnogo njih propalo zbog loših vremenskih uslova. Međutim, ponosna je što je makar nešto iznijela na svoju improvizovanu tezgu.
– Na ovakav posao me je natjerala nemaština. Na svu sreću, pa me ljudi časte. Kad im prodam neki čaj ili cvijeće, oni me časte koju marku više – rekla je baka Kristina u intervjuu za Glas Srpske prošle godine.
Takođe, baka je ponosna i na sebe, jer na istom mjestu sjedi i ljeti i zimi, i kada je hladno i kada je toplo. Ima problema kada su veliki minusi jer je stara pa joj cirkulacija “nije kao nekada”. Hladnoća joj brzo savlada tijelo, pa u “Tržnici” ostaje samo dok ne skupi dovoljno novca za hranu.
Često je odatle tjera inspekcija, a ona stalno pokušava da im objasni da za tezgu nema para, pa “oni gore” neka rade šta hoće.
Izrazito je ponosna i za svoj hljeb želi sama da zaradi, a ne da prihvata tuđu milostinju. Kada ju je naša sagovornica zamolila da je fotografiše, baka Kristina je rekla da mora da slika i proizvode, pa da narod probere šta im se sviđa.
Bez obzira na to što je izgubila jedino dijete, na pomen čega se na njenom licu pravi grč, ona se i dalje bori. Svaki dan se trudi da što više zaradi i preživi. Bori se za život, za bolje sutra.
Baka Kristina se moli za sve ljude kojima je teže nego njoj, a zna da ih ima.
Cijeli Slađin status možete pročitati OVDJE.
