Prnjavor- Doktor za tačno vrijeme

Prnjavor- Doktor za tačno vrijeme

SHARE

Još kao dijete Branimir Radulović je u rodnom Visokom pokazivao interesovanje za satove, mada ih je, kaže, tada više kvario nego popravljao. Ljubav prema popravljanju “mašina” koje mjere vrijeme odredila je njegov životni poziv koji i danas uspješno obavlja.

– Zanat sam ispekao u Derventi poslije rata, gdje me životna sudbina odvela iz rodnog mjesta, kod jednog starog majstora kojem sam i danas zahvalan. On me je naučio osnovama ovog posla, poslije čega sam otvorio svoju časovničarsku radnju u Prnjavoru i nisam se pokajao – kaže Branimir.

S obzirom na to da je jedini časovničar na području opštine Prnjavor, posla nikada ne manjka, ali Radulović ističe da uspijeva sve obaveze da završi na vrijeme.

– Ljudi koji su navikli da nose sat jako teško se od njega odvajaju, pa se zna desiti i da čekaju u radnji dok popravka ne bude gotova. Najdraži dio posla mi je kad osposobim sat koji za mušteriju ima neku posebnu vrijednost, bilo da se radi o uspomeni ili suveniru – ističe Radulović.

Najčešće usluge koje Prnjavorčani traže u časovničarskoj radnji su zamjena baterija i narukvica na satovima, popravka ručnih, zidnih i digitalnih satova, a cijene usluga su veoma prihvatljive.

Zamjena baterije košta pet, kaiševi su od pet do 20, čišćenje “seiko” satova 20, a za one manje zahtjevne treba izdvojiti oko deset maraka.

Porazna je činjenica da se u Prnjavoru niko od mlađe populacije nije zainteresovao za bavljenje ovom vrstom zanata, od kojeg može pristojno da se zaradi.

– Nije lako biti časovničar. Treba imati strpljenja, dobre živce i znati sa ljudima. Ipak, kao i svaki posao, tako i ovaj moraš voljeti da bi se njime bavio, a ja bih volio da poslije mog odlaska u penziju neko nastavi mojim stopama – kaže Radulović.

Činjenica je da se zidari, tesari, časovničari i drugi majstori sve  rjeđe sreću na tržištu rada. U srednjim školama sve je manje zainteresovanih za galanteriste, obućare, krojače, cvjećare i mnoga druga zanimanja za koja školovanje traje tri godine jer se poslije trogodišnjeg srednjoškolskog obrazovanja ne može upisati fakultet.

Sat od vijek i po

– Nedavno mi je došao čovjek koji je želio da mu popravim sat star više od 150 godina. Prihvatio sam se posla, iako se sat sastoji od drvenih ploča, a unutra su bili metalni zupčanici. Biće to za mene veliki izazov da ga osposobim, pa da ponovo služi svojoj namjeni – kaže Branimir. Iz arhiva lista Naš zavičaj /M. Popadić/.  prnjavorlive.info

Nema komentara

KOMENTARIŠI