Znamo da svaki dom ima svog sveca zaštitnika. Kako su, međutim, porodice dobile svoje slave i šta oni predstavljaju?
Nijedan narod nije tako smišljeno “zakitio” hrišćanske praznike kao Srbi. Sve je u druženju, hrani, piću i sjećanju na pretke.
Međutim, šta je krsna slava? To je jedan isključivo srpski običaj. Svaki dom ima svog sveca zaštitnika, a hrišćanski sveci nisu nekakvi izmišljeni bogovi nego stvarne ličnosti, koji su bili ljudi na zemlji pa otišli u Raj. Odatle se mole za nas na zemlji.
Vjeruje se da je slava hristijanizovani oblik starog slovenskog (ili šire, indoevropskog) praznika posvećenog mitskom pretku porodice, odnosno porodičnim precima uopšte. Slava potiče iz kulta predaka, jednog od najvažnijih praslovenskih kultova. Naime, stari Sloveni su, Srbi posebno, veoma držali do porodice i odnosa prema precima.
Slava je tada (a i danas) upravo održavala vezu sa precima i porijeklom. Slavljenjem, porodice su prenosile kulturno nasljeđe sa pokoljenja na pokoljenje i čuvale svijest o sopstvenom porijeklu.
Na dan slave srpski dom blista u svjetlosti i radosti! Na sto se postavljaju četiri stvari: zapaljena svijeća od voska, kolač od pšenice, osvećeno žito i vino.
Zahvaljujući slavama u Srbiji se nikad nije gladovalo! Vrlo su česte, a slave ih i sve ustanove i društva: sela, gradovi, crkve, škole, vojska, bolnice i razna dobrotvorna udruženja.
Srbi nisu prekidali ovu svoju tradiciju ni u turskom ropstvu, ni u brojnim ratovima i bijedama, sve do vremena komunizma, kada su se u Srbiji u mnogim domovima slavske svijeće ugasile.
Spremanje mrsnih jela u posne dane, neumjereno korišćenje alkohola, ružne riječi i psovke i pušenje pored slavske svijeće poželjno je izbjegavati.
Slava je prije svega jedan duhovni događaj – najvažnije je rezanje kolača, a sve ostalo je stvar volje i mogućnosti. Dakle, spremanje jela, zvanje gostiju i veselje uopšte nisu uslov da se krsna slava proslavi kako treba, pa više uživajte, a manje radite.
b92
