Zakonom vratiti srpski jezik na radnje

Zakonom vratiti srpski jezik na radnje

SHARE
Pokojni profesor Miodrag M. Vulin jednog dana došao je sav ushićen i zajapuren na predavanje. Put od naselja Borik, gdje je stanovao, do bivšeg Filozofskog fakulteta u centru grada, gdje je danas smještena Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske, vodio je tačno pored pekare “Belvedere”. Tog dana mu je, ko zna zbog čega, prekipjelo, ušao je u pekaru i “napao” prodavačicu.
 “Zašto se, bre, ova pekara zove ‘Belvedere’? Pa znaš li ti da je iz tog zamka Franjo Ferdinand krenuo u Bosnu? Znaš li ti da je baš tu Hitler naterao jugoslovensku delegaciju da potpiše pristup Trojnom paktu. Aaa, nemaš ti pojma”, odbrusio je Vulin i tako bijesan došao na predavanje, da bi sa nama studentima podijelio svoju ogorčenost i priču. U tom trenutku zamislio sam prodavačicu, ni krivu ni dužnu, koja vjerovatno i ne zna za postojanje zamka Belvedere u Beču. Ova priča dragocjena je kada je riječ o tuđicama i stranim nazivima ugostiteljskih i drugih objekata u našoj neposrednoj blizini.

U jučerašnjem broju jednog dnevnog lista Nedeljko Nikolin Kajiš bavio se tom problematikom, da bi nakon šetnje Gospodskom ulicom primijetio nazive: “Terranova”, “Calliope”, “Ghetaldus”, “Office Shoes”, “UniCredit bank”. Simboličan naslov teksta opet podsjeća na gorepomenutu pekarku: “Gospode, oprosti im, ne znaju.”

Da li su nabrojani nazivi jedan od najvećih znakova ugroženosti srpskoga jezika, pomodarstva našeg naroda ili neznanja, pitali smo uglednog srpskog književnika Milovana Vitezovića.

“To je stvar privatnika, ali i problem urbanista, odnosno nekog zakona koji bi sve to mogao da reguliše. Ja sam lično za da se piše i ćirilicom i latinicom. U praksi nije takva situacija. Recimo, Kulturni centar Beograda, natpis je na celoj palati Albanija na latinici”, rekao je za “Nezavisne” Vitezović. Kada su u pitanju veliki hoteli, “Metropol”, “Internacional”, “Kontinental” i tako redom, tvrdi Vitezović, onda je to međunarodna veza i uobičajena stvar, samim tim jer postoje lanci takvih hotela. Ako isto znači za velike svjetske brendove, šta je onda sa malim kafanama, prodavnicama, pekarama, odgovorio nam je poznati lingvista Milorad Telebak.

“Kome vlasnici tih radnji pišu, mahom na engleskom jeziku i engleskom pismu, nije valjda da su ih otvorili samo za Engleze”, na naše pitanje odgovorio nam je pitanjem profesor Telebak, te dodao da je o ovome već pisao u mnoštvu kolumni i knjiga, pričao na radiju i televiziji, međutim mišljenja je da će bez zakona i institucija malo toga imati odjeka.

“Meni se obraćaju ljudi na ulici. Svima smeta, svi se pitaju, svi se čude. Tako mi jedan čovjek reče: ‘Lako je to riješiti.’ Pitam ga kako? ‘Pa, brate, onima koji imaju strane natpise dublo povećati porez i nema problema'”, ispričao nam je Telebak.

Slično njemu i Milovan Vitezović već se oglašavao na ovu temu, te je skoro za potrebe projekta “Sačuvajmo srpski jezik” opisao žučnu raspravu o pravopisu između Stanislava Vinavera i sudije Varoškog suda 1926. godine.

Koliko je poznato iz rijetkih filmskih i foto dokumenata, između dva svjetska rata, dok je Vinaver na sudu branio jezik, u Knez Mihailovoj većinom su se isticali ćirilični natpisi. Danas je tamo ista situacija kao i u Gospodskoj ulici – vladaju anglizmi. Današnji problemi jezika, složio se Vitezović sa nama, znatno su veći.

“Kada su u pitanju strani izrazi, čak i to krivo izgovaramo. Velika je to priča da bismo je mi razrešili ovako. Devedeset odsto političkog govora je strano, sa tuđicama, a odavno su se izgubila i strana značenja.  Svojevremeno mi smo u ‘Ježu’ vodili veliku anketu koja je govorila o sličnoj problematici, a iz te ankete je izašla ‘Muka sa rečima’ Milovana Danojlića. Mi smo to vodili i vodili, evo u proteklih četiri-pet meseci vodi i ‘Politika’, verovatno će napraviti i knjigu, a koji će biti učinak, ne znam”, kazao je Milovan Vitezović podsjećajući da i Francuzi pokušavaju da spasu jezik od anglizama i ne uspijevaju. Lijepo bi bilo da bar škola, školstvo i udžbenici, dodao je on, budu kako treba, a oni bar mogu više od ugostiteljskih objekata. No, ko ima veći uticaj u našem narodu, u to nismo sigurni.

Nema komentara

KOMENTARIŠI