Svojim ukusnim poslasticama Uki nam je ispričao svoju bajku. Uroš je indigo dijete, ali pronašao je predivan način da kaže šta misli i osjeća.
Jeste poseban, ali samo zbog svog nesvakidašnjeg hobija. Šestogodišnji Uroš Živković od svoje treće godine sa majkom Tanjom u kreativnoj radionici pravi razne čokoladne slatkiše. Predstavili su ih u Prnjavoru na svojoj prvoj izložbi .
“To vrijeme kad je on propuzao, svo vrijeme je provodio bukvalno u kuhinji i to je neka njegova oaza mira. Dan danas u bilo koji stan da uđe nakon minut dva on se kreće prema kuhinji. Jednostavno, tu se dobro osjeća”, ispričala je Tanja Živković, Uroševa majka.
Urošu je dijagnostikovano stopostotno ošetćenje sluha što se odrazilo i na govor. I pored svih poteškoća, uspio je da se izbori da u društvu bude jednako prihvaćen među djecom.
“Djeca sa poteškoćama u razvoju treba da budu maksimalno uključena u normalan život, u zajednički život sa njihovim drugarima, vršnjacima i to je Uroš upravo i dobio”, rekao je dr Milan Švraka.
“Na žalost, danas je takva situacija da imamo sve više izolovanu decu iz društva. Moramo reći da je takva sredina da je narodski rečeno lakše razbiti atom nego predrasudu”, rekla je Ljubica Božunović, pedagog.
Čokoladice raznih oblika i ukusa, torte, mafine Uroš i Tanja pravili su pola mjeseca. Ukijev brat Miljan kaže da sa Urošem voli da provodi vrijeme i da se njihova igra ne razlikuje od igre među drugom djecom.
“Pa on najviše voli da ga ja guram na traktoru, tako se igramo. Ma više on mene tuče nego ja njega”, riječi su Miljana Živkovića, Uroševog brata.
Uroš najviše voli da pravi praline u obliku dinosaurusa, jer mu je to omiljena igračka.
Uroševa misija da nas nauči da među nama razlike zapravo i ne postoje, bila je uspešna. Jer kako kažu “Najveći čovjek ostaje dijete i ne prihvata razliku u tome”.
atv
