Za Milu Vasića do prije desetak dana gotovo nitko izvan Prnjavora nije ni čuo, no danas je on najpoznatiji stanovnik ovog malog bosanskohercegovačkog gradića tridesetak kilometara udaljenog od Banje Luke.
Ključ njegove nagle popularnosti leži u velikoj sličnosti HDZ-ova predizbornog programa 5+ s programom istog imena kojim je Vasić prošle godine pokušao ući u parlament Republike Srpske. Pokušao, ali ne i uspio. Ipak, za Milu Vasića ne može se reći da je neuspješan. Profesor engleskog jezika omiljen je među Prnjavorčanima, bio je dekan lokalnog fakulteta, predaje u svojemu učilištu stranih jezika. Iako se politikom bavi tek nepune dvije godine, prije nekoliko dana dosegnuo je vrhunac svoje karijere. Gotovo neočekivano imenovan je, naime, veleposlanikom BiH u Rumunjskoj. Je li HDZ od njega prepisao program, ne može, tvrdi, reći jer ideje s kojima Tomislav Karamarko ide pred birače nije pročitao.
– Čuo sam izjave o navodnom plagiranju programa koji sam koristio kao kandidat Narodnog demokratskog pokreta na izborima 2014., programa koji sam pripremao s prijateljima i aktivistima nekoliko mjeseci. Ne mogu potvrditi je li to točno ili ne, ali vidio sam simbol 5+ i on vizualno podsjeća na ono što sam ja koristio u kampanji. Ipak, to ne znači da je netko nešto prepisao ili ukrao. A ako i jest, nemam ništa protiv ako to bude korisno za narod. Problemi koje imaju države regije su zajednički, tako da ne treba čuditi ako su iste teme obrađene i u HDZ-ovoj platformi – potvrdio nam je telefonom Vasić koji se za vrijeme našeg posjeta Prnjavoru nalazio u Sarajevu dogovarajući posljednje detalje o svom veleposlaničkom mandatu u Bukureštu.
Rokeri u krvi
Činjenicu da predizborni program HDZ-a i njegov simbol nalikuju na program lokalnog političara u Prnjavoru vješto je iskoristio predsjednik SDP-a Zoran Milanović. On je ustvrdio kako Karamarko ne ide po svoj program u Munchen i Bavarsku, kako su HDZ-ovi politički stratezi tvrdili, već u Prnjavor, malu bosansku palanku.
– Naš program nisu cajke, mi se protiv cajki borimo – poručio je Milanović. Ono što je u Hrvatskoj zvučalo samo kao malo žešća predizborna retorika, stanovnike ovog grada žestoko je uvrijedilo. Milanoviću to nije trebalo, tvrde, jer i u Prnjavoru ima dobar dio glasača hrvatske nacionalnosti koji glasuju na izborima u Hrvatskoj. A za SDP sada zasigurno neće glasati.
– Nema ovdje cajki, jarane, na računalu mi je samo rock and roll. Hoćeš da ti odmah pustim Whitesnake? – pita me čim sam ušao u lokalnu radiopostaju Aleksandar, njihov tonac i glazbeni urednik. Odjeven je u majicu s otisnutom američkom zastavom, oko glave mu vezana marama i doista ne odaje dojam “narodnjaka”. Kaže, rock mu je u krvi od rane mladosti i kod njega u programu narodnjaka nema niti će ih biti. Dok razgovaramo, u režiju proviruje Marin, urednik Radio Prnjavora. Upoznajemo se, rukujemo, pita me zašto je Milanović tako žestoko nastupio. Objašnjavam mu da je riječ o predizbornoj retorici koju ne treba uzimati k srcu i da Milanović vjerojatno nikada nije ni bio u Prnjavoru i da ne zna grad. Jednostavno, ovo je bila dobra prilika da poentira u govoru, i to je to.
– Ma sve ja to, brate, razumijem, ali nema smisla pljuvati po drugima. Prije nekoliko sati poslao sam upit na e-mail Vlade Republike Hrvatske da nam objasne misli li premijer Milanović da je uvrijedio Prnjavorčane i, ako jest, je li spreman uputiti ispriku? Naravno, nikakav odgovor nismo dobili – kaže paleći cigaretu. Slična je stava i sam Mile Vasić koji kaže da izuzetno cijeni i Milanovića i Karamarka kao lidere dviju najvećih stranaka u Hrvatskoj. Ipak, trebalo bi razjasniti što je Milanović doista mislio kada je Prnjavor proglasio palankom.
– To bi bilo korektno jer u Prnjavoru živi velik broj Hrvata. U svakom slučaju, ne treba ishitreno dizati tenzije. Najlakše je dizati galamu i stvarati neprijatelje, ali to nije ni mudro ni odgovorno – kaže Vasić.
Priznanje Europske unije
Prnjavorčani drže da su s pravom ogorčeni na sliku koja se sada povezuje s njihovim gradom. Naime, Prnjavor je prije nekoliko godina dobio nagradu Europske unije kao najtolerantnija sredina u BiH u kojoj bez ikakvih razmirica žive ljudi 19 različitih nacionalnosti. Nitko neugodnosti nije imao čak ni tijekom rata, u vrijeme dok su samo pedesetak kilometara dalje na Manjači bili formirani logori. Ni po svojoj arhitekturi Prnjavor nije palanka. Centar gradića doista nalikuje na gradiće slične veličine u Hrvatskoj ili Austriji. Banke i prodavaonice smještene su u modernim visokim zgradama staklenih pročelja, dva hotela u gradu gotovo su uvijek puna.
– Pokušavamo privući investicije u grad, ali i Prnjavor pretvoriti u mjesto ugodnog života. Pazi se na svaki detalj, na uređenje grada, na njegov izgled, na cjelokupnu klimu u mjestu. Baš zbog toga nemamo cajke, gradimo neki urbani štih. A onda nam ono što radimo godinama u javnosti sruši hrvatski premijer – kaže Mile, vlasnik parkirališta na kojemu smo ostavili automobil dok smo prolazili gradom. Prnjavor nosi još jednu titulu na koju su njegovi stanovnici posebno posebni. To je, naime, mjesto dobre gastronomije, grad u kojem se i službeno priprema najbolje pečenje u Republici Srpskoj. Da tanjur i vilica zauzimaju posebnu ulogu u Prnjavoru, vidi se već u predvorju zgrade općine gdje je postavljen veliki certifikat Guinnessove knjige rekorda koji potvrđuje kako je u tom mjestu i službeno skuhan najveći fiš-paprikaš na svijetu. Prošle godine u samo jednom kotliću skuhano je 3800 litara specijaliteta za koji su iz obližnje rijeke danima pecali ribu gotovo svi stanovnici grada.
– Dok kod nas ne probaš fiš, pečenje ili nešto s roštilja, ne znaš što je dobro jelo – kaže nam portir na ulazu u zgradu ponosno pokazujući Guinnessovu potvrdu.
Možda je to pretjerivanje, ali mogućnosti za potvrdu ove tvrdnje bilo je na svakom koraku. Centar Prnjavora pun je malih zalogajnica, restorana i roštiljarnica. Ulazimo u prvu, sjedamo za stol i naručujemo ćevape. Naravno, recept je banjolučki, u pločicama.
– Nema boljih ćevapa, vidjet ćete – kaže nam Selma dok stavlja dvije porcije velikih s lukom za stol. I nju zanima što se događa u Hrvatskoj i zašto je njihov gradić tako naglo došao u središte pozornosti.
U zadnjih nekoliko dana dolaze im, kaže, neprestano neke ekipe s kamerama i fotoaparatima, što iz Sarajeva, što iz Hrvatske.
– Ne znam ja što oni snimaju i što žele, ali znam samo da svi oni završe kod nas na jelu. Čula sam nešto da je neki vaš političar pogrdno govorio o Prnjavoru, ali dobro. U svakom zlu nešto je dobro, meni se povećao promet – kaže Selma.
Stevo, gost koji je za stolom do našeg također čekao svoju porciju da “siđe” s roštilja, ubacuje se u razgovor. Kaže da je tolerantnost duboko usađena u ovaj narod.
– U Prnjavoru se ponosimo dobrim ljudima i ljubaznim domaćinima. Kod nas su svi dobrodošli, ma što tko rekao – kaže Stevo.
Večernji list – Bernard Karakaš
