– Žao mi je što ne znam tačno koliko imam nastupa, ali sam siguran da sam odigrao više od 350 seniorskih utakmica, možda čak i blizu 400. Kako sam karijeru proveo kao napadač, imam i lijep broj postignutih pogodaka, jer sam mrežu tresao više od 200 puta. Mislim da mogu da budem ponosan na ovo što sam postigao – kaže kapiten povratnika u Prvu ligu Srpske.
Ono što je specifično za Ljubić i Prnjavor jeste da ni Segić, baš kao i dobar dio njegovih saigrača, nisu napustili klub kada je na kraju sezone 2012/13. ispao iz elite.
– Ipak je Prnjavor mala sredina, svi smo zajedno odrasli, znamo se od rođenja i mislim da nije vrijedno izgubiti obraz i prijateljstvo za nekoliko stotina maraka. Zato smo se, većina nas, odlučili da ostanemo u klubu i podijelimo sudbinu sa Ljubićem. Na kraju smo se vratili u Prvu ligu i to je jedna vrsta nagrade za vjernost. Dobro je da smo se u prethodnom periodu u svim segmentima stabilizovali, a za to veliku zaslugu ima uprava kluba koja je imala nesebičnu podršku opštine i načelnika Darka Tomaša koji je i sam nekada nosio dres Ljubića – tvrdi Segić.
Nakon osam kola Ljubić se nalazi u sredini tabele sa 11 bodova, samo dva manje od trećeplasirane Alfa Modriče.
– Liga je dosta izjednačena, Rudar Prijedor je trenutno prvi, ali još nije igrao sa nama. Šalu na stranu, imaju najkvalitetniji tim, jedini su se izjasnili da idu na Premijer ligu i najveći su favoriti za prvo mjesto. Za povratničku sezonu naši rezultati su korektni, cilj nam je svakako opstanak ili pozicija u sredini tabele – otkrio je Segić.
Ono što je karakteristično za ekipu Ljubića jeste da ove sezone za prvi tim igra dosta mladih fudbalera.
– Generalno, imamo veoma mladu ekipu koja, bar za sada, igra dobro. Njih nekoliko je na pozajmici iz Borca, ostali su uglavnom iz naše škole, i za sada svi oni djeluju odlično. Svakako, posebna atrakcija je Mamadu Đalu, prvi tamnoputi fudbaler u dresu Ljubića – kaže Segić.
Nakon toliko godina igranja po terenima Republike Srpske osvrnuo se i na neke od fudbalera koji su obilježili njegovu karijeru.
– Definitivno, Srboljub Nikolić je bio najbolji igrač sa kojim sam igrao. Imao je sve što fudbaler treba da ima, dribling, brzinu, jak šut, skok, ma sve! Uz njega, uživao sam u igri sa Zoranom Deketom i Aleksandar Njegomirović, fudbalerima koju su za naše pojmove napravili pristojne karijere. Sa druge strane, nekako mi je najteže bilo igrati u Foči, dok mi je Rudar Prijedor uvijek bio neugodan i protiv njih smo redovno gubili u Prijedoru. Tu i tamo smo ih znali savladati u Prnjavoru, ali u gostima nikako. Opet, najviše sam volio gostovati u Trebinju, jer smo tamo obavezno išli na spavanje. Predivan grad i kvalitetan protivnik, sasvim dovoljno da čovjek bude srećan – prisjetio se Segić.
Za kraj, kapiten Ljubića otkrio je i tajnu do kada će biti aktivan fudbaler.
– Ma nije to nikakva tajna, igraću sve dok god budem mogao i dok god Ljubić bude računao na mene – zaključio je Segić.
Prvi het-trik
Danko Segić je dugo član seniorskog tima Ljubića i za to vrijeme bilo je i lijepog i ružnog. Ali, kuriozitet leži u tome da je ovom rasnom strijelcu het-trik iz Gradiške bio prvi u utakmicama Prve lige Republike Srpske.
– Za ovih petnaestak godina posebno pamtim dva detalja. Vodeći pogodak protiv Drine iz Zvornika na otvaranju novog terena u Prnjavoru (2:1), kao i ova tri gola u Gradišci. Interesantno, bio mi je to prvi het-trik u Prvoj ligi. U nižem rangu znao sam davati i po pet golova na jednom meču, ali u Prvoj tek sad sam uspio da postignem tri na istoj utakmici – kaže Segić.
