Saša Malešević (28), trener konja na Ergeli “Vučijak” kod Prnjavora i policajac u konjici Jedinice žandarmerije MUP-a Republike Srpske, svoj život posvetio je vještini pripitomljavanja i treniranja konja koja je stara skoro kao i samo čovječanstvo.
Ukoliko naiđete na lipicanere sa „Vučijaka“ u gradu, a dozvoljavaju da ih mazite i slikate, iza ovakvog pitomog ponašanja životinja stoji upravo neumorni rad i posvećenost trenera Maleševića.
Njegov rad u Konjici Žandarmerije poseban je izazov, jer zahtijeva pripremu konja za specifične zadatke – od paradnih nastupa do rada u složenim operacijama.
Od malih nogu Saša je gajio posebnu vezu sa životinjama. Odrastao je na selu, gdje su konji bili dio svakodnevice. Iako su ga studije i školovanje odvele u drugom pravcu, jednu poslovnu situaciju iskoristio je kako bi učio i radio sa konjima. Nedostatak literature i iskustva nije ga spriječio da odustane, pa je tako u stažu, sada dugom pet godina, naučio mnoge vrijedne zanate, uključujući i potkivanje konja.
„Jedan od najvećih razloga, zbog kojih sam se okrenuo profesionalnom radu sa konjima, je bio taj, što smo po osnivanju jedinice, za službu dobili konje koji nisu ni socijalizovani. Većina njih se nije znalo ni voditi, a kamoli jahati, te nama nije preostajalo ništa drugo, osim da najozbiljnije shvatimo zadatak da od takvih konja napravimo konje koji će svakodnevno raditi i boraviti sa ljudima, ali i djecom i koji će se koristiti i za najsloženije zadatke. To je bila prekretnica: da ili odustanem ili se maksimalno posvetim radu i proučavanju konja“, prisjetio se on dok smireno trenira konja u areni ergele pored Prnjavora.
Nakon što je dugoročnim posmatranjem polako ušao „u štos“ psihologije konja, počeo je da radi sa jahačima. Svoje znanje i disciplinu prenosi i na druge ljude koji su voljni da uče, a tome je doprinio i rad sa konjima lipicanerima na Ergeli „Vučijak“, koja se od 2022. godine nalazi na UNESCO-voj listi nematerijalnih kulturnih naslijeđa.
„Svoje vještine i iskustvo, velikim dijelom sam unaprijedio radom sa ergelskim konjima. Veliko iskušenje je raditi sa takvim konjima, koji su se čitav život kretali slobodni, a onda im mi tu slobodu oduzmemo, od njih tražimo da umjesto alfa jedinke u krdu, prate nas, da im mi budemo vođa. Konji, kao biljojedi, su svjesni da smo mi ljudi mesojedi i da smo im mi potencijalna opasnost, da su oni potencijalan plijen za nas i na sve moguće načine pokušavaju da nam se odupru i da nas izbjegnu. Veliki zadatak je takvom konju pokazati da ne predstavljamo opasnost po njega, te na najbolji način, pridobiti njegovo povjerenje“, rekao je Malešević.
Od „otpada“ do uspjeha
Najveći izazov, ali i najlepša nagrada u njegovom poslu, jeste pomoći konjima koji su bili zanemareni i smatrani neupotrebljivim da postignu uspjeh u obavljanju različitih zadataka. Ovim procesom dokazuje se da čak i oni koji su označeni kao nesposobni, uz mrvu povjerenja, mogu otkriti svoju pravu vrijednost i svrhu.
Mondo.ba
