Novinar američkog ’NBC’ Džo Posnanski pita se u svom tekstu zbog čega mediji nisu propratili sa većom pažnjom podvig Novaka Đokovića.
Srpski teniser postao je na Rolan Garosu prvi igrač u istoriji koji u isto vrijeme drži sva četiri Gren slema na tri različite podloge.
Takođe, Đoković je poslije Dona Badža i Roda Lejvera tek treći čovjek u istoriji tenisa koji u isto vrijeme drži sva četiri najveća turnira.
„Novak Đoković se, kao što možda znate (a možda i ne), trenutno nalazi u najvećoj seriji u istoriji Open ere. To djeluje kao da nije moguće ubrzo pošto su Rodžer Federer i Rafael Nadal redefinisali veličinu jednog tenisera, ali to se dešava. Đokovićeva relativno sigurna pobjeda protiv drugog igrača svijeta Endija Marija u finalu Rolan Garosa mu je donijela četvrti uzastopni Gren slem. To se nije dogodilo od Roda Lejvera 1969. godine, samo godinu dana pošto su turniri počeli da dozvoljavaju profesionalcima da se takmiče sa amaterima. To je bilo, da tako kažemo, drugo vrijeme“, piše Posnanski i dodaje:
„Kada je Tajger Vuds osvojio četiri velika turnira u nizu nazvali smo to ’Tajger slem’ i slavili smo. Kada je Serena Vilijams osvojila četiri u nizu nazvali smo to ’Serena slem’ i slavili smo. Kada je Đoković pobijedio Marija njegovo osvajanje četiri Gren slema u nizu jedva da je propraćeno u većem dijelu svjetskog sporta. Niko ne govori o ’Novak slemu’. Čak i unutar tenisa, većina medija se fokusira na činjenicu da je osvojio sva četiri Gren slema u karijeri – on sada ima Rolan Garos pored tri Vimbldona, dva US opena i šest Australijan opena. To je sjajno, ali to se u skorijoj prošlosti dešavalo. Andrea Agasi je to uradio. Rodžer Federer je to uradio. Rafael Nadal je to uradio. Ipak, niko od njih nije osvojio četiri Gren slema u nizu.“
Brojni mediji proteklih godina su se bavili pitanjem zbog čega Novak nije voljen kao Rodžer Federer i Rafael Nadal, a sada je već jasno da većini medija ne odgovara činjenica da je jedan čovjek srušio dominaciju koju su izgradili Švajcarac i Španac.
„Đokoviću nikada nije bilo lako da pridobije simpatije zbog jednog očiglednog i jednog manje očiglednog razloga. Očigledni razlog je: rodio se u eri Federera i Nadala. Ta dva titana nisu ostavila mnogo kiseonika bilo kome drugom. Federer – Nadal je bilo sve u tenisu. Izvlačili su najbolje jedan iz drugog. Šta još vam je bilo potrebno? Od 2006. do 2010. Federer i Nadal nisu osvojili samo dva Gren slema. Đoković je osvojio jedan, a Del Potro drugi. I nikoga nije bilo briga, to su bile anomalije. 2011. godine Đoković se probio, osvojio je tri Gren slema, pet Mastersa, dobio je 41 uzastopni meč i ono što je najvažnije dobio je 10 od 11 mečeva protiv Federera i Nadala. To je uradio dok su Federer i Nadal dobijali legendarni status i niko nije želio da vidi kako padaju. Djelovalo je da na svakom turniru Đoković igra ulogu negativca. On je igrač koji je okončao Rafinu dominaciju na šljaci. On je igrač koji je dva puta spriječio Federera da osovji rekordni osmi Vimbldon“, daje nam Posnanski dio odgovra na pitanje iz naslova.
„Đoković je sve to izdržao. Ali, tu je još jedna stvar. Đokovićeva briljantnost nije lako uočljiva kao Federerova i Nadalova. Ako je Federer ljepota, a Nadal snaga, šta je Đoković? Ne može se opisati jednom rječju. Kontraš? Konstantan? Njegovu genijalnost nije lako opisati. To je ritern servisa direktno u patiku rivala. To je njegovo vraćanje tri vezana udarca koji su izgledali kao vineri. Udarac po udarac, Đoković nikada na promašuje. Nekada je teško pronaći magiju u zaslepljujućoj efikasnosti u Đokovićevoj igri. I onda neko pokuša da osvoji poen protiv njega skraćenom lopticom.
Endi Mari možda i najbolje na svijetu izvodi skraćene udarce. Svakako je jedan od najboljih. Odlično skariva taj udarac, mekano udara lopticu iz svake pozicije na terenu. To je jedno od najvećih oružja u njegovom arsenalu. Pokušao je to da izvede u nekoliko navrata u finalu Rolan Garosa, a Đoković je svaki put stigao do loptice i izveo magiju. Mari pošalje dobru skraćenu loptuci na njegovu desnu stranu, Đoković je stigne i udari viner dvoručnim bekhendom. Mari udari mekani poluvolej na lijevu stranu, Đoković stigne do loptice i udari forhend viner. Mari je čak slao skraćenu lopticu dok je Đoković bio van terena, to bi bio poen protiv bilo koga drugog na svijetu. Đoković nekako uspije da stigne i to i nekako prebaci dijagonalom pogodivši liniju. Kada Đoković igra kao što je igrao protiv Marija, tada vam pada vilica na zemlju dok gledate njegovu umjetnost. Fantastično je to gledati, kada neko okuša protiv njega da odigra kratku lopticu i izazove ga da uradi nešto nevjerovatno. U tim trenucima on je graciozan kao Federer i inventivan kao Mekinro. I onda se meč vrati u normalu. Đoković nastavlja da udara lopticu kroz protivnike u teniskom mečevima koji su slični bokserskim. Kao gledalac poželite da igrač odigra kratku lopticu samo da bi ste vidjeli još nekoliko nevjerovatnih udaraca.“
b92
