Švedska mora pomoći svojim građanima koji žive u siromaštvu, riječi su Lote Sefstrom, iz organizacije “City Missions”. I dok mnogi zamišljaju Švedsku kao zemlju s jednim od najviših životnih standarda, činjenica je da i u ovoj zemlji postoje siromašni.
Podaci iz izvještaja Sveriges Stadsmissioner (Sweden's City Missions) govore da godišnje nahrane najmanje 200.000 švedskih građana. Pored hrane, oni ovim ljudima obezbjeđuju i odjeću i obuću. Ipak, sa druge strane, u izvještaju švedske vlade, koji je naslovljen “Agenda 2030”, govori se da u Švedskoj ne postoji siromaštvo niti ima građana koji su u stanju socijalne potrebe.
Međutim, prošlog mjeseca istraživač Magnus Karlson iz “Ersta Sköndal University Collegea”, objavio je rezultate istraživanja koji govore o siromaštvu u Švedskoj, a koje je zasnovano na podacima iz “City Missionsa”. On naglašava da je činjenica da stvarno i akutno siromaštvo postoji u Švedskoj, iako nije vidljivo javnosti.
Naime, čak dvije trećine intervencija švedskih humanitaraca odnosi se na obezbjeđivanje hrane siromašnima. Volonteri ove organizacije svakodnevno dijele hranu, ali i vaučere za hranu najugroženijim porodicama. Takođe, imaju i sistem javne kuhinje, koju svakodnevno posjećuju beskućnici i penzioneri slabijeg imućnog stanja.
Među najugroženijima su ljudi koji su već dugo vremena na socijalnoj pomoći. Prema podacima državne Socijalne službe, naknade za socijalnu pomoć su privremena podrška, ali malo kome one zaista pomognu. Prema podacima Socijalne službe, čak trećina korisnika socijalne naknade su višegodišnji korisnici, a taj procenat se čak i povećao proteklih godina. Neki od njih i po 15 godina žive od socijalne pomoći.
Takođe, ugroženi su i tzv. građani bez pomoći. Naime, riječ je o građanima koji imaju pravo na socijalnu pomoć, ali je, iz nekog razloga, nisu dobili. Ova grupa je skoro nevidljiva u nacionalnim statistikama. I oni dobijaju pomoć humanitaraca, ali ne redovno, već samo kada se jave.
Među ovim građanima su uglavnom oni koji su ostali bez posla, bankrotirali ili usljed razvoda ostali bez krova nad glavom.
Problem siromaštva je sve izraženiji posljednjih godina. Naime, prema nekim podacima, stopa siromaštva je najveća još od 1970. godine, kada su počeli da se vode statistički podaci.
Međutim, problem u Švedskoj jeste debata o “apsolutnom siromaštvu” i “relativnom siromaštvu”. Naime, koncept apsolutnog siromaštva podrazumijeva život na dva dolara dnevno, za koje se u Švedskoj ne može kupiti ni flašica vode. U Švedskoj je više zastupljen taj koncept “relativnog siromaštva”, koji podrazumijeva prihod koji je ispod 60 odsto prosječnog prihoda u Švedskoj. Mnogi se ismijavaju s tim pojmom “relativnog siromaštva”, jer uprkos nižim prihodima, ti ljudi nisu siromašni u poređenju sa svjetskim standardima koji definišu siromaštvo.
