Džordž Kluni je od onih filmskih zijvezda sa kojima biste željeli da se družite. Ili čak da budete kao on. On je od onih srećnika za koje se kaže da su dobitnici na životnoj lutriiji: zgodan, pametan, duhovit, oskarovac, srećno oženjen. I povrh svega, upravo je prodao brend tekila za milijardu dolara.
On je sjajna holivudska zvijezda, suštinski, “anti-Vajnstinovac”. Ali, postoji samo jedan problem: filmovi. Njegove uloge djeluju kao lista promašaja: Diznijev sci-fi “Tomorrowland”, “Hail, Ceasar”, Fosterov “Money Monster”. Nijedan od ovih filmova, reklo bi se, nije užasan, ali nije ni divan. A ni uspješan, piše britanski “Gardijan”.
Ni njegova karijera nije ništa bolja. Njegova prethodna, glupa uloga, u filmu “The Monuments Men” (srp. prevod: Operacija: Čuvari nasljeđa), bila je zasnovana na patriotskoj ratnoj akciji visoke kulturne vrijednosti – ali je propala.
Njegov najnoviji film “Suburbicon” je nešto slično: satirični podsjetnik da Amerika 1950. nije bila tako sjajna, kao što to izgleda Trampu, posebno ako ste bili “obojeni čovjek”. “Suburbicon” je, dakle, trebalo glasno da predstvai bijele ljude toga doba nadasve prijateljski nastrojenim. Što nije bilo tako. Na premijernom prikazivanju, prvog vikenda, zaradio je manje od tri miliona dolara.
Da li je Kluniju vrijeme da se penzioniše? Nije glumio već dvije godine.
“Neću snimati filmove samo zato da bih bio ispred kamera”, rekao je nedavno za “Hollywood Reporter” i dodao da “više nije vodeća ličnost” u Holivudu. Kada je riječ o njegovom rediteljskom poslu, opcije su mu, takođe, ograničene. Šta bi to Kluni mogao da radi u budućnosti. Hajde da razmislimo: svjetski poznat, oženjen moćnom ženom, finansijer Demokratske stranke.
I dalje nije jasno? Da probamo još jednom: zemlja na izdisaju, srušene tradicionalne političke barijere, lijevo “vrištanje” za harizmatičnom figurom. Zašto bi Kluni pravio političke filmove, kad jednostavno može da se kandiduje za neku “fotelju”?
A umjesto “anti-Vajnstinovca”, Kluni bi mogao da postane “anti-Trampovac”. Njegov alkoholni brend je dobar za početak. Test je napravio u “The Ideas of March”, glatko igrajući kandidata koji radi na neizgađenoj platformi “integriteta i dostojanstva”. Ali, Kluni je odbacio prijedloge da se kandiduje za predsjednika.
“Zašto bi neko volontirao na tom mjestu?”, rekao je on novinarima u Veneciji 2011. godine. Ali, kada se ovo pitanje ponovo pojavilo ove godine, Klunijev odgovor je bio malo drugačiji:
“Da li bih volio da budem predsjednik? Oh, to zvuči zabavno”.
Iako je pokušao da zvuči sarkastično, to nije bio njegov najubjedljiviji nastup.
(B92)
