Novi njemački zakon o radu i useljavanju upalio je crvene alarme u svim balkanskim zemljama, jer vlasti strahuju da će njegovim stupanjem na snagu naredne godine uslijediti egzodus radnika u najjaču evropsku ekonomiju.
Tako, na primjer, velike reakcije u Rumuniji izazvao je prijedlog Jugena Teodorovićija, ministra finansija, da povodom odlaska radnika u Njemačku i druge ekonomski moćne evropske zemlje bude ograničeno iseljavanje rumunskog stanovništva u zemlje zapadne Evrope.
Naime, Teodorovići je predložio da se rumunskim državljanima rad u inostranstvu ograniči na pet godina i da se nakon isteka tog perioda moraju vratiti u zemlju. Kako je rekao u rumunskom parlamentu, to bi bio jedini način da se spriječi dalje osiromašenje istočnog dijela Evrope i jačanje nejednakosti s bogatijim dijelom kontinenta. Kritičari ove odluke su ukazali da je to protivno pravilima EU o tome da svaki Evropljanin ima pravo sam odabrati gdje želi živjeti i raditi, te podsjećaju da je Rumunija značajno profitirala od raznih razvojnih programa EU koji su joj omogućili da postane konkurentnija i razvijenija zemlja.
Bh. ekonomski stručnjaci nam, pak, kažu da je u praksi veoma teško, ako ne i nemoguće, uvesti bilo kakve mjere da se spriječi radnički egzodus iz BiH, čak i kada bi bilo moguće “zaobići” evropske propise o liberalizaciji tržišta rada.
Goran Radivojac, profesor na Ekonomskom fakultetu u Banjaluci, kaže da će uvijek na kraju presuditi plata, bolji uslovi rada i atraktivnost tržišta rada kakvu nudi razvijeno tržište poput Njemačke.
“Iako većina poslova na koje se odlučuju da odu naši radnici nije dobro plaćena, ipak je to mnogo bolje nego što mogu da zarade u BiH. Tek kad se izjednače tržišta radne snage, taj problem će biti prevaziđen”, rekao je on.
Komentarišući izjavu rumunskog ministra, on je rekao da je ta zemlja u protekloj dekadi izgubila više od tri miliona ljudi koji su otišli raditi u bogatije zemlje EU i da je taj broj gotovo jednak broju stanovnika u BiH.
“A i Rumunija i Bugarska i Hrvatska su članice EU i vidimo da se suočavaju s gotovo nerješivim problemima”, rekao je Radivojac. On je ukazao i na još jedan bitan problem, a koji se odnosi na to da BiH plaća školovanje ljudi koji onda idu da rade u Njemačku, a na čije obrazovanje ta zemlja troši nula evra.
“A kad dođe neka ekonomska kriza u Njemačkoj i ti radnici više tamo ne budu potrebni, oni će se onda vratiti u BiH i pasti na teret našeg zdravstvenog sistema. Već neko vrijeme ukazujem na to da je potrebno da novi Savjet ministara sklopi ugovor s Evropskom komisijom da nas na neki način obeštete za to što oni profitiraju od rada naših radnika, a čije liječenje onda padne na trošak domaćih poreskih obveznika”, naglasio je Radivojac.
I Rade Šegrt, urednik portala swot.ba, kaže da rumunske mjere teško mogu dati rezultat.
“Hipotetički, kad bi neka slična mera bila usvojena, teško mi je zamisliti kako bi ona mogla biti implementirana u praksi. Ljudi bi se, recimo, mogli odreći državljanstva, ili naći neki drugi način da se ne vrate ako to ne žele”, navodi on.
Šegrt kaže da se ne može reći da BiH ne usvaja baš nikakve mjere da se stimuliše ostanak stanovništva, ali da je zbog slabe ekonomije teško parirati mjerama koje mogu implementirati bogatije zemlje.
“Recimo, vi date nekom studentu stipendiju da završi medicinski fakultet, a onda on ode u Nemačku i tamo primeni svoje znanje. Čak i kad biste od njega tražili da otplati stipendiju, on to mnogo lakše može učiniti s nemačkom platom nego s našom”, zaključuje on.
Podsjećanja radi, novi njemački zakon će ukloniti većinu preostalih barijera za zapošljavanje naših radnika u toj zemlji poput uklanjanja dosadašnjih odredaba da posao u Njemačkoj mogu dobiti stranci samo ako su deficitarna zanimanja u pitanju, a očekuje se i znatno ubrzavanje procedure.
