Za zaposlene u BiH najpoželjnija radna mjesta su u kompanijama u stranom vlasništvu, a tek manji dio bi radio u državnim firmama, pokazuje posljednje istraživanje portala Posao ba.
Prema tim rezultatima, gotovo pola njih bi kod stranog poslodavca, svaki treći bi kod domaćeg, a svaki peti bi da bude sam svoj gazda.
Istraživanje pokazuje kako se trendovi mijenjaju, jer tek 16 odsto ispitanika bi da uživa benefite na “državnim jaslama”.
Najvažniji kriterijumi na radnom mjestu su im međuljudski odnosi, zatim priznanje za obavljen rad, dok je tek na trećem mjestu novac.
Ključnim stavkama prilikom dobijanja posla smatraju radno iskustvo, znanja i vještine, preporuke, ali i vezu.
Pola onih koji imaju posao je istaklo da planiraju da ga promijene u narednih godinu dana, 20 odsto bi to učinilo samo ako budu prisiljeni, dok ostatak ne razmišlja o promjeni posla.
Više od pola ispitanih ne očekuje povišicu ili napredovanje do kraja ove godine, a manje od 10 odsto je ovo ostvarilo tokom ove godine. Svaki treći ispitanik se plaši za svoje radno mjesto, ali većina njih (64 odsto) nema ovaj strah i radno mjesto smatraju sigurnim.
Admir Čavalić, ekonomski analitičar iz Tuzle, kaže kako se na tržištu dešava prirodan proces, gdje javni sektor postaje manje atraktivan u odnosu na realni, ali da je to još nedovoljno.
“Generalno, prednosti javnog sektora su sigurnost i relativno visoka primanja u odnosu na realni sektor, gdje su ona prosječna, ali mana je što ne možete napredovati, što ti poslovi nisu zanimljivi i što dugoročno nemaju smisla. Ukoliko želite da motivišete radnika, nije dovoljno da mu ponudite samo materijalne kompenzacije, jer on vapi i za nematerijalnim, tačnije želi zdravu i normalnu radnu sredinu, mogućnost edukacije, timskog rada, napretka. U tom smislu strani poslodavci shodno ranijem iskustvu u razvijenom dijelu svijeta razumiju taj osjećaj i potrebe i reaguju na njih. U domaćim kompanijama je sve to još u razvoju”, kazao nam je Čavalić.
Sa druge strane, skoro 90 odsto nezaposlenih u BiH spremno je da volontira, ako će tako doći do zaposlenja.
Od tog procenta, 39 odsto bilo bi spremno da volontira do mjesec dana, 33 odsto do tri mjeseca, dok se, sa druge strane, 12 odsto izjasnilo da nije spremno na ovaj korak.
Većini (58%) nije bitno da li će zaposlenje naći u struci za koju su obučeni ili van nje, a presudan kriterijum prilikom izbora radnog mjesta im je novac, odnosno visina primanja (82 %).
Smatraju da su za dobijanje posla podjednako važni iskustvo (62%), ali i veza (62%), a potom dolaze preporuka, sreća, znanja i vještine i formalno obrazovanje.
Najviše traže poslove preko društvenih mreža, specijalizovanih sajtova za zapošljavanje, zatim preko porodice i prijatelja.
Otkada su nezaposleni, čak 28% ispitanika je apliciralo na šest do 10 konkursa za posao, dok se njih 25% prijavilo na do pet konkursa.
Kada su mladi u pitanju, nešto više od pola ispitanih očekuje zaposlenje u roku od tri mjeseca po završetku školovanja.
Iskustvo, znanja i vještine, formalno obrazovanje, preporuke i vezu smatraju presudnim kriterijumima za dobijanje posla, a najbolji period za traženje posla im je odmah nakon završetka škole.
Više od 60 odsto ispitanika je naglasilo da imaju neke ideje šta bi željeli da rade po završetku školovanja, ali da nisu 100 odsto sigurni, dok ostatak ne zna šta bi želio da radi.
Portal Posao.ba ovo istraživanje je sproveo na nedavno održanom online sajmu zapošljavanja “Virtuelni dani karijera i znanja 2018” u saradnji s partnerima iz Hrvatske i Srbije.
