Supružnici iz BiH proglašeni su krivim na Sudu u Lucernu jer su od 2008. do 2013. godine od švajcarskih organa povukli 140.000 franaka socijalne pomoći, a da nisu prijavili da su u prethodnom periodu u BiH kupili čak tri porodične kuće.
Naime, kako pišu švajcarski mediji, osuđeni su zbog prevare jer kupovinu kuća nisu prijavili nadležnim socijalnim službama koje su im davale novčanu pomoć, što su, po švajcarskom zakonu, bili obavezni učiniti.
Sud je, navode mediji, utvrdio da je barem jedna od tri kuće u stvarnosti glasila na njegovo ime, zbog čega su, kako ističe, kažnjeni sa 14.400 franaka, te su osuđeni na dvije godine uslovno. Dodaju da je bračni par na nepravomoćnu presudu uložio žalbu kantonalnom sudu.
Kako piše “Zentralplus”, onlajn magazin za Lucern i Cug, prevara je otkrivena slučajno kad je socijalna radnica otišla da posjeti porodicu u mjestu njihovog boravka u gradiću Emenu blizu Lucerna.
“Bračni par nije bio kod kuće, a vrata je socijalnoj radnici otvorio njihov sin. Rekao joj je da se njegovi roditelji nalaze u njihovoj kući u BiH i da će se za sedmicu do dvije vratiti. Nakon toga im je pokazao i fotografije roditelja u BiH”, piše portal.
Kada je sinovljev iskaz pokazan na sudu, roditelji su se branili da dječak nije znao šta govori zbog mentalne bolesti. Portal navodi da su i suprug i supruga uporno negirali navode da u BiH posjeduju nekretnine, ali da su na kraju, pritisnuti dokazima, priznali da su u periodu od 2003. do 2006. kupili tri kuće.
Nakon što su socijalni radnici pokazali iskaz sina, roditelji su prvo tvrdili da nisu bili u BiH, već u kupovini, te da se od 1992. nalaze u Švajcarskoj i da od tada nisu odlazili u BIH. Kada su istražioci pokazali dokaz da su u to vrijeme boravili u BiH, supružnici su priznali da su bili tamo, ali da ne posjeduju nikakve nekretnine. Onda im je, kako ističe portal, pokazan račun za kupovinu fasade za jednu kuću, nakon čega su roditelji priznali da postoji ta kuća, ali da nije njihova, već sinovljeva. Kasnije je suprug negirao i ovaj iskaz, tvrdeći da je pogrešno preveden i da kuća pripada ujaku dječaka, odnosno bratu njegove majke.
“Na pitanje zašto je onda on potpisao račun za fasadu, odgovorio je: ‘Eto, tako'”, piše portal. Supruga je rekla da je njen muž bio pijan i da mu je neko ugovor poturio u džep bez njegovog znanja.
Nakon što su im istražioci pokazali dokaze da su više puta boravili u BiH, povukli su iskaz da u BiH nisu bili od 1992. godine i priznali da u BiH putuju barem jednom godišnje.
“Okrivljenima bi se u pravilu sjećanje tek onda popravljalo kada bi ih istražioci suočili s dokazima. Na kraju su priznali da su oba njihova sina imala po kuću u BiH”, navodi “Zentralplus”. Dalje navode da je suprug, nakon prvog saslušanja, u martu 2014. godine otputovao u BiH, prepisao kuće na svoju djecu, a u nadležnoj službi izvadio potvrdu da ne posjeduje nekretnine. Na drugom saslušanju, ponovo je tvrdio da nema nikakve nekretnine u BiH.
“Zajednica Emen ovaj iskaz nije uzela zdravo za gotovo, već je preko Ambasade Švajcarske u Beču izdejstvovala potvrdu da je imao nekretninu u BiH dok je povlačio socijalnu pomoć. Dokazano je i da je njegova supruga imala dio nekretnine na svoje ime na ime nasljedstva. Suočen s ovim dokazima, okrivljeni je konačno priznao da je od 2003. do 2006. kupio tri kuće”, navode mediji.
Suprug je, kako dalje stoji, onda tvrdio da kuće jeste kupio on, ali novcem svojih sinova, zato što, kako je objasnio, njegovi sinovi nisu mogli putovati u BiH. Sud je, kako dalje navode, utvrdio da postoji mogućnost i da su sinovi kupili kuću s obzirom na da su imali kredite koje su otplaćivali kroz invalidninu.
