Za njega kažu da je “važan član vimbldonske porodice“ i “najpoznatija ptica na svijetu“.
Ako niste znali, decenijama se na nebu iznad Vimbldona vode ljute vazdušne bitke.
Nekada je to radio jastreb Hejmiš, koji je otišao u zasluženu penziju, a posljednjih 11 godina igračima i igračicama leđa čuva – Rufus.
Protiv koga se ratuje?
Golubova, vrabaca, sova i svih drugih ptica koje pomisle da mogu da ometaju tenisere u igri ili im, daleko bilo, „bombardovanjem” uflekaju bijele majice.
Pošto je 133. izdanje turnira uveliko u toku, Rufus je odlučio da održi konferenciju za medije.
Novinari iz čitavog svijeta su se okupili oko njega i pitanja su krenula – a dobro je poznato šta novinari žele da dobiju od sagovornika:
„Kada je bila poslednja krvava bitka? Ima li mrtvih? Ranjenih? Planiraju li golubovi invaziju na Centralni teren?”
„Ne, ne, znam da svi žele da se nešto dramatično događa, ali takvih stvari nije bilo”, kaže Imodžen Dejvis, djevojka čiji je posao da se brine o Rufusu.
Rufus nešto nije bio raspoložen, pa je ona odgovarala umjesto njega.
„Zaista mi je drago da sve prolazi bez problema”, dodala je.
Nekoliko minuta kasnije, kada se odavno prešlo na neke druge teme, novinar koji je očigledno zakasnio na početak upita “da li je bilo potvrđenih ubistava”.
„Ne, nijedno, što je sjajno”, ponovila je Imodžen.
Rufus se tu pobuni i zakrešta.
„Hm, izgleda da nije saglasan sa mnom, haha”.
Preka narav
Rufusovo radno vrijeme na Vimbldonu počinje u 4.30 ujutru, kada ide u obilazak kompleksa, međutim…
„Ako me pitate tačno od kad do kad mu je radno vrijeme…”, počela je Imodžen i zastala, kao da bira riječi.
„Rufus radi po svom nekom programu, bez obzira da li, na primjer, Federer dolazi da ga posjeti – dakle, isključivo radi ono što se njemu radi”.
Kako kaže, tako je dolazilo do brojnih zanimljivih situacija.
„Desi se da odjednom, pošto golubova nema ni na vidiku, odluči da ode do obližnjih terena za golf da tamo juri ptice”, priča Imodžen, čiji je otac prethodno bio zadužen za Hejmiša.
„Kao da kaže ‘neću samo da sjedim ovde, idem da nađem neki posao’ i ode, a onda ja moram da ga tražim.
„Šetkam se oko drveća i zviždućem kao da sam poludjela, a ljudi me čudno gledaju. Kad me poslije vide sa velikim jastrebom na ruci…”
Zašto baš oko drveća?
„To mu je glavno mjesto za lov, samo punom brzinom uleti u krošnje i golubovi se razbježe. Vidi ih nekako, iako ih ja ne vidim.
„Njegov vid je deset puta bolji i oštriji od našeg, ne možemo ni da zamislimo koliko jasno on sve vidi”.
Ako nema drame i akcije, ima li barem poznatih, interesovali su se novinari.
„Ove godine ne baš. Ranije smo imali susrete sa Nadalom i Marijem, ali Federera nismo vidjeli… To bi baš bilo sjajno.
Rufus se u tom trenutku ponovo oglasi.
„Da, da, bi”, kaže mu ona.
Krađa
Rufus, inače, ne radi samo na Vimbldonu.
Na terene iznad Ol Ingland klaba tokom godine, kada nema turnira, dolazi dva puta nedjeljno, ali zato ima brojne tezge.
Protiv golubova se bori i iznad Vestminsterske opatije, fudbalskih stadiona, pješačkih zona, a dio je i edukacija o pticama.
Tako je prije sedam godina – možda baš na putu ka nekoj tezgi – postao dio informativnog programa, rubrike crna hronika.
U noći između 28. i 29. juna 2012. godine – Rufus je ukraden.
„Nepoznata lica izvršila su krivično djelo krađa i sa zadnjeg sjedišta parkiranog automobila odnijela kavez u kojem je on bio”, naveli su iz londonske policije – ili barem nešto približno tome.
„Potraga je u toku”, dodali bi na kraju, apelujući na građane da se, ako vide nekog jastreba, jave u lokalnu policijsku stanicu.
Ta vijest izazvala je burnu reakciju medija širom svijeta, pa je Rufus već poslije nekoliko dana vraćen i brzo se vratio u službu.
Od te 2012. se dosta toga promijenilo na čitavoj planeti, pa i na Vimbldonu. Na primer, od ove sezone, pored centralnog, krov ima i teren broj jedan.
Koliko to utiče Rufusu na posao?
„To mu je samo kao novo igralište”, kaže Imodžen.
„Kao kada radite neki posao, pa dobijete zaduženje na novom projektu. Istražuje još, prati šta se dešava i traži mjesta gde se golubovi kriju”.
Izgradnja tog krova je trajala godinama, a Rufus je naravno sve ispratio.
„Sjedio je na kranu i nadgledao sve, kao da se misli ‘ko su ovi i šta rade na mojoj teritoriji'”.
Trening
Konferencija za medije se polako bliži kraju, pa bi valjalo da i ja postavim neko pitanje – a svako pita ono što mu je blisko srcu.
“Šta Rufus jede”, pitao sam Imodžen i prilično se iznenadio odgovorom.
“Piletinu i meso prepelice… Na proteinskoj dijeti je, kao pravi sportista”, odgovorila je.
“Vježba mnogo – suštinski je divlja ptica, pa što je aktivniji to bolje – i jede malo, ali često. Nekoliko puta dnevno mu dajem male djeliće piletine”.
Kako kaže, iako Rufus izgleda veliko, najveći dio mu odlazi na perje i nije težak.
“Jastrebovi uglavnom žive oko 25 godina, tako da on ima još dosta vremena pred sobom. Hemiš je sa nama bio 18 godina.
“Rufus je sada dio porodice i nadam se da će još dugo to da ostane”.
Baš u tom trenutku je zazvečalo zvonce na Rufusovoj nozi.
“Da, da znam”, odgovorila je Imodžen.
Izvor: BBC News na srpskom
