Vjerovalo se da je svjesno uricanje rijetko i tako nešto mogli su da čine samo zli ljudi. Urokljivac najčešće nije ni bio svjestan zla koje nanosi
Uricanje je najopasnije kad je zao pogled propraćen riječima divljenja ili čuđenja. Tada pomažu molitva i riječi zaštite.
1. Zle oči
Vjerovalo se da je svjesno uricanje rijetko i tako nešto mogli su da čine samo zli ljudi. Urokljivac najčešće nije ni bio svjestan zla koje nanosi. Zle oči mogao je dobiti samim rođenjem, ali i kasnije, sticajem nesrećnih okolnosti.
2. Da te Bog čuva
Moć uricanja pripisivala se fizički ili psihički defektnim ljudima koji, po prirodi stvari, zavide normalnim i zdravim. Na takvo shvatanje ukazuje izreka: “Da te Bog čuva ćosava čovjeka i brkate žene”.
3. Čarape različite boje
U nekim krajevima običaj je da se maloj djeci obuvaju različite čarape ili bi im roditelji obuli jednu čarapu kako treba, a drugu prevrnutu na naličje. Pretpostavljalo se da će prvi pogled zlih pasti upravo na čarape, pa će dijete tako biti pošteđeno tog prvog i najopasnijeg udara.
4. Pu, pu, pu
Zaštita se sastojala u sprječavanju uroka. Uobičajeno je bilo pljunuti na moguću žrtvu, ili bi neko od prisutnih pljunuo tri puta ili pak preko ramena, i na taj način spriječio moguću nesreću.
5. Mašala
Kada bez razmišljanja i zle namjere izazove opasnost od uroka, mogući urokljivac izgovara riječi: “Da nije uroka i ne budi uroka”. U Bosni i Hercegovini i muslimani i pravoslavci protiv uroka koriste riječ mašala.
