Ako sam sama u 40. godini, da li ću zauvijek ostati sama?

0
64

Izgovori, šanse i prilike, mnogo obaveza, karijera… Uvijek ima razloga zašto nije rijetkost da doguramo do “određenih godina” sa statusom koji ne nagovještava ni brak ni djecu. Osuda okoline, tumačenja komšija i dobronamjernih, ali i zlonamjernih “prolaznika” u vašem životu su realnost.

A da se pitate, u to nema sumnje, ali šta kaže struka – da li je žena koja je sama u određenim godinama osuđena na takav životni izbor? Da li je pravilo jednom singl – uvijek singl? U razgovoru za portal “Super žena” psihoterapeut Vesna Milić, iz Geštalt asocijacije za psihoterapiju i savetovanje.

U radu sa klijentima koji traže savjet kako da uspostave emotivnu vezu sagovornica je uočila veliki stepen nesvjesnih zamrznutih osjećanja i nespremnosti da se razumije partner, odnosno nespremnosti da se odreknu fokusiranja samo na sebe i svoje potrebe kod jednih, a kod drugih strah od preuzimanja odgovornosti i nedostatka želje da odrastu i da se separtišu od svoje primarne porodice.

“Kako se razvoj društva mijenja tako se mijenjaju i običaji življenja. Formalne i neformalne granice postavlja sama čovjekova priroda, ali i običaji okoline. U nekim sredinama je čak poželjno da se što prije uđe u bračne odnose. Tempo života, ekonomska nesamostalnost djece koja su stasala za zasnivanje bračne zajednice ovu granicu pomjera i stoga postoji veliki broj ljudi koji ni u četvrtoj deceniji ne razmišljaju o ozbiljnoj vezi ili dubljem vezivanju”, priča Vesna Milić navodeći da se organizam neminovno mijenja tokom godina, a pošto tijelo i duša nisu odvojeni, mijenjaju se i ljudske potrebe.

Iako nije nepoznato da su u mladosti izbori lakši, jednostavniji, nekada ishitreniji, sagovornica kaže da je sasvim normalno i očekivano da su veze drugačije u ranom mladalaštvu, srednjem dobu ili pak u nekom starijem dobu.

A u stvarnosti sve više žena između braka i slobode bira ovo drugo. Demonstracija nezavisnosti ili recept za doživotnu samoću? Pa, i to zavisi od ličnosti, ne samo od okolnosti i izbora ili trenutka kada ćete vi i ljubav da pređete na “ti”.

“Kad je riječ o slobodi biranja, ta sloboda je ograničena samim godinama života iz razloga što je izbor u mlađem dobu veći jer velika većina ljudi nije stupila u formalne odnose odnosno nije stupila u brak. Kako godine prolaze izbor se sužava a samim tim i sloboda biranja. Smatram da ne treba praviti krutu granicu i stepenovati da li je bolje prije ili kasnije ulaziti u brak. Uspješnost braka zavisi od mnogih faktora, a jedan je i zrelost bračnih drugova za preuzimanje odgovornosti koje bračni život pruža”, savjetuje sagovornica.

Ukoliko su dvoje ljudi riješili da “uđu” u bračne vode sa 18-19 godina, na to njihovi roditelji ne mogu da utiču zbog punoljetstva. Reakcije okoline, ukoliko su dovoljno zreli, ne mogu da ih pokolebaju.

“Mislim da je sadašnja situacija u velikim sredinama takva da je veliki broj mladih preko 30 godina neoženjeno, odnosno neudato i da se životna dob kada se ulazi u zajednicu sve više pomjera ka četrdesetim. Preuzimanje odgovornosti za sebe i partnera, davanje sebe, neočekivanje nemogućeg, loša materijalna egzistencija, promjena moralnih pa čak i estetskih vrijednosti i prioriteta u životu su velikim dijelom uticala da je realnost takva da se veliki broj mladih ljudi emotivno ne vezuje i ne stupa u bračne odnose”, kaže Milićeva.

(b92)

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here