Slika ministarke inostranih poslova Bisere Turković kako sa obezbjeđenjem i dva službena automobila pod rotacijom „ulijeće“ u tržni centar kako bi obavila šoping najbolje ilustruje bahatost dijela političara u BiH.
Turkovićeva je svoju „bahatost“ pravdala riječima kako je ona štićena osoba, jer je zamjenik predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH i ne može se odreći zaštite, a isto su potvrdili i u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela BiH (DKPT).
Analitičari, ali i stručnjaci koji rade u bezbjednosnim službama se ne slažu s tim ocjenama.
– Štićene osobe imaju zaštitu 24 časa, bez obzira gdje se one nalaze – rekli su u DKPT.
Izvor Srpskainfo iz bezbjednosnih službi ističe da je ova izjava djelimično tačna. Ističe da po važećem pravilniku štićene osobe imaju zaštitu 24 sata, ali da to ne znači da moraju u šoping sa obezbjeđenjem i pod rotacijama.
Naš izvor kaže da se štićena osoba može odreći pratnje, te da se tako nešto u prošlosti dešavalo.
Podsjeća da je to vidljivo i u izvještaju o radu DKPT za prošlu godinu u kojem stoji da se „jedna osoba odrekla neposredne fizičke zaštite“, pa se zaštita obavlja „kroz operativni rad u vidu prikupljanja saznanja i informacija o njenoj eventualnoj ugroženosti, te preduzimaju druge operativne mjere i radnje s ciljem prikupljanja potrebnih informacija i sačinjavanja procjena za određivanje i preduzimanje adekvatnog vida zaštite“.
– Dakle, nije baš da se neko ne može odreći zaštite. Na kraju, ne treba se odreći pratnje, ali ne mora ići vozilima pod rotacijama u šoping, na kafu, privatne posjete i slično. U privatne svrhe se može ići privatnim autom, a tjelohranitelji mogu neprimjetno ići iza štićene osobe – objašnjava izvor Srpskainfo.
Sa ovim se slažu i analitičari, koji podsjećaju da Turkovićeva nije jedina koja se ponaša bahato i zloupotrebljava svoj položaj.
Podsjećaju da brojni političari u BiH koriste službena vozila u privatne svrhe. To dokazuju i revizorski izvještaji u kojima se može iščitati kako se najviše javnog novca troši za potrebe prevoza, službenih putovanja, nabavku novih skupocjenih vozila i goriva.
I dok naši političari na posao odlaze službenim vozilima, helikopterima ili avionima, pravdajući se kako to rade jer „jadni moraju tako“, u Evropi gledamo sasvim drugu sliku.
Po evropskim prestonicama građani često mogu vidjeti predsjednika, premijera, ministra ili gradonačelnika kako na posao idu pješke, gradskim prevozom ili biciklima.
Najbolji primjer je austrijski predsjednik koji na posao često ide metroom, a na službeni put vozom.
Bečlije su ga čak i u proteklih godinu dana, uprkos korona virusu, viđale kako se vozi na posao gradskim autobusom.
Holandski premijer na posao ide biciklom, a isto često radi i premijer Velike Britanije, dok islandska premijerka na posao ide pješice.
Biciklom se vozio i francuski predsjednik s danskim premijerom, za vrijeme službene posjete Kopenhagenu.
Primjera je mnogo, i dok evropski lideri na posao idu pješke, u BiH ministri čak i u šoping idu službenim vozilima pod rotacijama.
Politički analitičar Darko Kuzmanović ističe da ne čudi bahatost domaćih političara, jer je pokazivanje moći u BiH postala jedna od osnovnih karakteristika ovog društva.
I to nije samo slučaj sa političarima već, kako dodaje Kuzmanović, s građanima generalno.
– Ako imate skupa kola i dosta novca uživaćete neki ugled i pokazaćete se u društvu kao moćniji od ostalih, što vam donosi neke vrste društvenog ugleda ili benefite. Te stvari su u EU davno prevaziđene i više gotovo uopšte ne postoje. U Evropi što je čovjek jednostavniji i što se političari jednostavnije ponašaju uživaju veći ugled među samim glasačima – objašnjava Kuzmanović.
Dodaje da je kod nas u BiH problematično to što građani ne kažnjavaju bahatost političara koju oni pokazuju. Kuzmanović ističe da, zapravo imamo jednu vrstu procesa nasljeđivanja bahatosti s jedne na drugu generaciju političara.
– I to je generalno društveni problem koji će se kod nas veoma teško iskorijeniti. Ukoliko bismo željeli da krenemo naprijed što se tiče eliminacije bahatosti političara, onda bismo definitivno morali da promijenimo ugao posmatranja stvarnosti, ali prevashodno promijeniti i obrazovni sistem i uvesti neke nove modele i nova pravila ponašanja – ističe Kuzmanović.
