Imamo najgori Ustav na svijetu, koji negirajući prava manjina i njihovo postojanje dovodi do njihovog nestanka.
Volonter i projekt-koordinator Tomislav Durtka osnivač je Udruženja Poljaka „Boleslaviec“ Prnjavor, koje djeluje već dvanaest godina. Zaposlen je na mjestu stručnog saradnika za nacionalne manjine u opštini Prnjavor, u prvoj kancelariji za nacionalne manjine koja je otvorena u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini.
Cijeli život se bavi volonterskim radom, a od toga najveći dio posla bio je usmjeren ka očuvanju i unapređenju ljudskih prava, sa naglaskom na nacionalne manjine. Durutka je jedini u Bosni i Hercegovini prošao MFP trening program UN kancelarije OHCHR, koji je od 2005. godine kada je pokrenut do danas njihov najopsežniji program obuke boraca za ljudska prava i prava manjina koji pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičkim manjinama.
Sa Tomislavom Durutkom razgovarali smo o pravima manjina i zastupljenosti manjinskih jezika u bosanskohercegovačkim medijima
Koliko su manjinski jezici zastupljeni u našim medijima?
Možemo reći da manjinski jezici uopšte nisu zastupljeni u našim medijima.
Mada postoje informativne emisije o nacionalnim manjinama poput odlične radio emisije „Korijeni“, koja se emituje na talasima radija RTRS i televizijke emisije „Mala Evropa“ koja se emituje na programu iste medijske kuće. Kao i “Među nama o nama”: Emisija BH radija 1 i TV emisija “Identiteti” na BHT1. Ali niti jedna od pomenutih emisija u svom sadržaju nema prezentovanje jezika nacionalnih manjina u govornom obliku.
Na koji način to poboljšati?
Projekat „Slušaj manjinske jezike“ nam ukazuje upravo to. Na način kako vrlo jednostavno, lako i bez nekih posebnih troškova možemo napraviti prostor za manjine na bilo kojem mediju kod nas.
Pritom, postoje programi i programske šeme u zemljama u okruženju, koje izuzetno dobro pokazuju u kojem smjeru bi morali ići i mediji kod nas. O manjinama i njihovim udruženjima se govori izvještava, ali ovo je prvi put da se čuje i jezik nacionalnih manjina u našem medijskom prostoru što nam i jeste bio cilj.
Najčešće pitanje koje su svi postavljali kada smo počeli sa ovim projektom bilo je: „A hoćete li prevoditi sav sadržaj i govornike na radiju?“ – Odgovor je bio: A zašto bi? To je toliko mali prostor u eteru zauzet samo za njih, samo tih nekoliko minuta. Pa da i to čak mora biti prilagođeno većinskim narodima koji posjeduju praktično sav ostali medijski prostor.
Oni su eto dobili prostor da konačno oslušnu kako zvuče jezici nacionalnih manjina, pa da nešto novo i nauče, jer smo često unosili u emisije i tu edukativnu komponentu.
Da li manjinski narodi gube identitet tako što se neke manjine, recimo Ukrajinci, deklarišu kao neki od konstutivnih naroda Bosne i Hercegovine, Srbi ili Hrvati?
To nije slučaj samo sa Ukrajincima, nego sa svim nacionalnim manjinama u našoj zemlji. Ali to se ne dešava slučajno. Imamo najgori Ustav na svijetu, koji negirajući prava manjina i njihovo postojanje dovodi do njihovog nestanka.
Svi logično zaključuju da je naša zemlja izuzetno multietnička po svom sastavu i svi pretpostavljaju da je veliki udio stanovništva pripadnici neke od sedamnaest Ustavom priznatih nacija. Međutim, ostaju šokirani kada im predočim činjenicu da se na Popisu 2013. godine tek samo tri odsto stanovništva izjasnilo tako.
To je šokantan i nemoguć rezultat kakav nije zabilježen nigdje u Evropi, pa skoro i u cijelom svijetu. A to je i daleko najmanji rezultat u poređenju sa svim zemljama u okruženju. Ustav BiH negira naše postojanje i presuda Sejdić-Finci govori o značaju da se to promjeni. A posljedica nesprovođenja te presude, u okviru izmjene Ustava, biće nestanak svih nacionalnih manjina na budućim popisima u ovoj zemlji.
Ljudi ovdje ne shvataju da su, ne samo ključne političke funkcije u ovoj zemlji, nego i mnogi pozivi i javne funkcije u ovoj zemlji striktno i formulacijom ograničeni su samo na Srbe, Bošnjake i Hrvate. To javnost ne zna ili ne želi da zna.
Da li se manjine trebaju više politički aktivirati?
Nažalost, mislim da je to jedini put za promjene. Kažem nažalost, jer bi politike većine morale biti usmjerene ka zaštiti manjina u društvu. Tako bi trebalo biti u savremenom društvu. Međutim, mi živimo u nekakvom tripolarnom, a ne u građanskom društvu, a u politici se sve svodi na glasove, koji onda ponovo odu na neku „većinsku“ stranu.
Već postoje takvi pokušaji, ali su izuzetno rijetki. Pratim rad gospodina Derve Sejdića koji pokušava u tom smjeru samostalno da djeluje, obilazeći u skorije vrijeme sve političke lidere u našoj zemlji, ali primjećujem da medijima takvi pokušaji ili nisu interesantni ili ne žele da daju na značaju takvom djelovanju.
Da li su neke nacionalne manjine ugrožene u BiH, naprimjer Romi i koliko im se socijalno, ali i na drugi način pomaže?
Romi su najmnogobrojnija nacionalna manjina, samim time i najugroženija. Veliki broj nema niti lična dokumenta, samim tim niti socijalnu ili bilo koju drugu pomoć. Većina nema stalan posao, pa čak ni krov nad glavom.
Postoje razni programi pomoći koji su uglavnom bazirani na sredstvima stranih zemalja i oni su usmjereni ka rješavanju egzistencijalnih problema. Opština Prnjavor je recimo jedna od rijetkih opština i gradova gdje je uz pomoć stranih donacija u potpunosti rješeno stambeno pitanje Roma, pa i mnogi drugi aspekti vezano za poboljšanje života, što velikim udjelom možemo biti zahvalni i aktivnom radu samih Romskih udruženja.
Još jedno pitanje vezano za medije i jezik. Da li nacionalne manjine trebaju da imaju vijesti i obrazovno-kulturni na nacionalnim televizijima u BiH i radi li se na tome?
Postoje ovlaštenja Regulatorne agencije za komunikacije da kažnjava elektronske medije koji ne ispunjavaju obavezu o kvotama za nacionalne manjine. Nacionalne manjine moraju imati svoje mjesto u medijskom prostoru. Na to smo se i kao država obavezali.
A obavezali smo se, jer smo željeli da budemo valjda savremeno društvo, kao i mnoga druga napredna društva koja ne samo da nude taj prostor, nego i motivišu manjine da ga koriste. Mediji znaju da je potrebno omogućiti, ali smatraju da su takve emisije suviše komplikovane i skupe za produkciju. Naš projekat dokazuje da to nije baš tako teško izvesti.
Koje su nacionalne manjine najmnogoljudnije u BiH i imaju li njihova udruženja ikakav društveno-politički uticaj?
Ako znamo da su Romi najmnogobrojnija nacionalna manjina u BiH, a isto tako ako uzmemo u obzir činjenicu da svi nisu niti popisani, niti imaju lična dokumenta, to dovoljno govori o njihovom položaju u društvu, a kamoli da imaju mogućnost nekog društveno političkog uticaja, makar samo u svoju korist.
Mada moram da primjetim da su udruženja Roma u našoj zemlji u zadnjih desetak godina napravila izuzetan pomak na polju realnog djelovanja i pomoći ne samo Romima, nego i svim drugim ugroženim kategorijama u našem društvu.
Isto tako, još je ogromna većina Romske populacije ispod granice siromaštva i nema niti osnovna sredstva za život. U Prnjavoru, gradu koji je preko stotinu godina poznat po svom nazivu „Mala Evropa“ najmnogobrojnija manjina su Ukrajinci, a deset odsto od ukupnog broja nacionalnih manjina popisanih u Republici Srpskoj živi upravo u Prnjavoru.
A taj broj je pokazatelj da manjine, ako slobodno i uz punu podršku mogu da njeguju svoju kulturu, jezik i običaje, mogu i ostati i opstati u društvu. Kulturu suživota koji se ovdje njeguje, nemaju ni neka mnogo naprednija društva u Zapadnoj i Centralnoj Evropi i cijeli svoj radni vijek na to ukazujem svima koji dođu u naš grad, kao i predstavnicima EU zemalja koji nas posjete, u cilju da projektima koji se ovdje implementiraju ukažemo drugim sredinama, zašto je afirmativno dati prostor manjinama.
To model u kojem svi samo dobijaju. Jer jednostavno, ne može većinama biti loše, u društvima gdje je manjinama dobro. Odatle i saradnja našeg udruženja sa Udruženjem Italijana „Rino Zandonai“ iz Tuzle koja je takođe karakteristična po mnogo čemu, ali ponajviše po velikom broju manjina koje obogaćuju svojim postojanjem taj grad.
I to se osjeti istog momenta kad posjetite taj grad. I to je nešto što se njeguje. Samo je potrebno podržati ovakve inicijative. A to izuzetno dobro radi kancelarija Vijeća Evrope u Sarajevu, podržavajući ovakve projekte zajedno sa Evropskom unijom i tako nam ukazujući tačno koje aspekte društva nam valja unapređivati i cijeniti.
„Slušaj manjinske jezike“ je prva emisija na jezicima nacionalnih manjina u našoj zemlji u skorijoj istoriji. I nekako je prirodan nastavak projekta – Radio emisije „Mala Evropa“ koja je, takođe na moju ideju i koncept, emitovana prije 7 godina na talasima Radio Prnjavora uz podršku British Council-a. Emisija je tada informisala javnost o životu manjina i aktivnostima pojedinaca i udruženja nacionalnih manjina u Prnjavoru.
Novi projekat je mnogo viša stepenica, gdje smo predstavili izabrane predstavnike nacionalnih manjina iz cijele Bosne i Hercegovine, ali i bogatstvo nihovog jezika, običaje, tradiciju i kulturu.
Poruka političarima, na koji način mogu da pomognu nacionalnim manjinama?
Treba manjine slušati. I poslušati. Nakon toga svima će biti bolje.
BUKA
