Branko Radičević – pjesma životu

0
99

Srpski pisac Branko Radičević /1824-1853/, romantičarski lirski pjesnik mladosti, ljubavi i patriotskog zanosa umro je na današnji dan 1853. godine.

Kao pristalica jezičke reforme Vuka Stefanovića Karadžića, prvi je počeo da pjeva na narodnom jeziku u duhu srpske narodne poezije i pjesničkim slobodama označio prodor u novu epohu.

Pjesme su mu pune vedrine, vitalnosti, žudnje i uživanja u prirodi, ali je u nekima predosjetio sopstvenu ranu smrt.

Školovao se u Zemunu, Sremskim Karlovcima, Temišvaru i Beču, gdje je studirao prava i medicinu i ušao u najuži krug Karadžićevih pristalica i prijatelja.

Mladost je proveo u Sremskim Karlovcima, čije su ljepote, posebno uzvišenje Stražilovo, bile njegova lirska inspiracija.

U najpoznatijem djelu – poemi “Đački rastanak” opjevao je Karlovce i đačke radosti, dubinu i misaonost je iskazao u pjesmi “Tuga i opomena”, a protivnike Vukovih reformi je ismijao u satiričnoj pjesmi “Put”.

Njegovi posmrtni ostaci su 1883. preneseni iz Beča i sahranjeni na Stražilovu.

/Srna/

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here