DAME I DžENTLMENI NA KLACKALICI – NEMA PODJELE POSLOVA

0
140

Policijski službenik, instruktor vožnje, vatrogasac, fudbalski sudija, vozač autobusa, najčešća su zanimanja koja kategorišemo kao ”muška”. Da to, ipak, nije istina uvjerile su nas naše Prnjavorčanke koje su pronašle dovoljno hrabrosti da ostvare svoje snove, i stanu rame uz rame ravnopravno sa muškim kolegama.

Biljana Milošević i Renata Malešević dvije su hrabre žene koje su se izborile sa stereotipima i tradicionalnom podjelom rada.

U razgovoru sa njima saznajemo da li su stereotipi o ”muškim” i ”ženskim” poslovima zastarjeli, i kakva su njihova iskustva u dosadašnjem obavljanju poslovnih dužnosti, kao i da li su se susretale sa polnom diskriminacijom od strane kolega i sugrađana.

Biljana Milošević je policijska službenica u Policijskoj stanici Prnjavor i trenutno obavlja funkciju pomoćnika komandira. Tokom svoje petnaestogodišnje karijere nije imala problema sa diskriminacijom od strane kolega ili građana.

-Tokom mog dosadašnjeg iskustva, dok sam radila kao policijski službenik, a i sada kao rukovodni radnik, nisam se susretala sa diskriminacijom. Vođena tim iskustvom mislim da mogu reći da kod nas ne postoji klasična podjela na muške i ženske poslove. To je više podjela prema afinitetima, mogućnostima i raspoloživom vremenu. S obzirom na prirodu posla koji obavljam, dešavaju se razne situacije kada je prisutnost oba pola poželjna. Žene su u nekim situacijama dosta strpljivije i istrajnije, a isto tako, muškarci su snažniji u situacijama gdje primjenjujemo određena policijska ovlaštenja. Muškarci su fizički jači od žena i mogu na vrijeme i kvalitetno uspostaviti narušeni javni red i mir, objašnjava Biljana.

Renata Malešević već osam godina radi kao instruktorka vožnje u auto školi-servisu ’’STOP’’. Trudi se da znanje prenese na kandidate što bolje i kvalitetnije. Potpuno je opuštena, nasmijana i spremna za razgovor i saradnju, što olakšava proces učenja vožnje njenim kandidatima. Na nagovor muža, koji je takođe, instruktor vožnje preko trideset godina, pridružuje se porodičnom poslu.

Renata smatra da podjela na muške i ženske poslove još postoji, ali u manjoj mjeri nego prije deset ili dvadeset godina.

-Koliko god da se položaj žena promijenio i zastupljene su na pozicijama koje su u prošlosti bile nezamislive i rezervisane isključivo za muškarce, mislim da se taj neki patrijarhalni obrazac, po kome je kuća i porodica isključivo ženska dužnost, zadržao u svijesti naših građana. Ipak, 21. vijek mijenja percepciju šta žene mogu, smiju i šta im je poželjno da budu. Kada sam počela da se bavim ovim poslom očekivala sam da ću se sretati sa diskriminacijom, međutim, to su bili mali i sporadični incidenti. Imam sreću da nikada nisam bila izložena polnoj diskriminaciji od strane kolega instruktora vožnje. Uvijek su jako susretljivi i spremni da pruže podršku. U mom slučaju bilo je više pozitivnih primjera, ljudi su mi čestitali na izboru zanimanja – kaže Renata i dodaje da ne zna sa sigurnošću koliko ima zaposlenih žena instruktora vožnje u BiH. Smatra da ih u Republici Srpskoj ima oko četrdeset, dok su u Prnjavoru trenutno zapsolene dvije instruktorke.

U Policijskoj stanici Prnjavor, ne računajući administrativne radnice, trenutno je sedam žena koje obavljaju poslove policijskih službenika. Dvije žene su na rukovodnim radnim mjestima, Slavica Savatić koja obavlja dužnost zamjenika komandira i naša sagovornica Biljana Milošević, pomoćnik komandira.

-Što vrijeme više odmiče sve više je žena koje se odlučuju za poslove koje obavljamo Renata i ja. Smatram da će se u budućnosti statistički podaci promijeniti nabolje i biće više žena koje se bave ovim, ne tako uobičajenim zanimanjima, kaže Biljana.

Pitali smo obje naše sagovornice to ”vječno pitanje” koje stvara dilemu i raspravu. Ko su bolji vozači, muškarci ili žene, kao i ko više izaziva rizične situacije u saobraćaju?

Renata kroz osmijeh kaže da muškarci smatraju da imaju neki poseban gen za vožnju, pa su samim tim po rođenju bolji od žena, sa čime se ona ne može saglasiti.

-Podjednako mogu biti dobri vozači i muškarci i žene, zavisi koliko se potrude. Vjerovatno nemaju istu percepciju o tome šta znači biti dobar vozač. Muškarci brže procjenjuju situaciju, imaju bolje razvijene perceptivno – motorne vještine, ali su skloniji riskiranju. Žene su opreznije, pažljivije i odgovornije. Ne mogu da kažem ni da su bolji muškarci, a ni žene, u suštini je sve individualno, objašnjava Renata.

Biljana ima približno slično mišljenje i kaže da statistički podaci govore da su žene manje zastupljenje u saobraćaju, pa samim tim i manje uzrokuju prekršaje.

-Muškarci učestvuju u više saobraćajnih nezgoda, posebno pod dejstvom alkohola. Imaju lošije vozačke navike u odnosu na žene, konkretno u slučaju pokazivača pravca, ne vežu siguronosne pojaseve i slične prekršaje. Žene su manje zastupljene kao počinioci saobraćajnih prekršaja nego muškaci, ali to nam ne daje odgovor na ”vječno pitanje”, kaže Biljana.

Naše sagovornice poručuju svim našim čitateljkama i čitaocima da se uvijek bore za svoja prava, i da se odluče za zanimnje koje vole i prema čemu imaju sklonosti. Za sreću u životu potrebno je da osoba bude zadovoljna poslom koji radi, a u koju ”kategoriju” taj posao neko stavlja je zapravo najmanje važno. ”Muški” ili ”ženski” posao je kategorija koja polako postaje dio prošlosti. Vjerovatno je krajnje vrijeme da ova podjela padne u zaborav.

UPORNOST

Protiv predrasuda se može izboriti predanim radom i istrajnošću. Biljana i Renata su razbile sve tabue i predrasude o ”muškim” zanimanjima i dokazale da su ravnopravne sa kolegama muškog pola. Upornost i predanost poslu karakteristike su koje trebaju imati i muškaraci i žene. Povjerenje kolega ove dvije dame stekle su upornošću, trudom i zalaganjem i ističu da se nisu susrele sa diskriminacijom na radnom mjestu.

(Naš zavičaj – Jovana Tošić)

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here