Vjernici i sveštenstvo Srpske pravoslavne crkve danas slave slavu, koja je poznata i kao školska slava, Sveti Sava, odnosno Savindan.

Sveti Sava je sinonim za srpski narod, za sve ono što predstavlja naše duhovno biće.

Rodio se kao Rastko Nemanjić (1174 – 1236.) i odrekao zemaljske vlasti i zamonašio se. Tada je postao Sava.

Sava je bio raški plemić iz vladarske porodice Nemanjića. Bio je prvi srpski arhiepiskop, uticajni diplomata, a naša pravoslavna crkva ga slavi kao svog osnivača.

Rastko je bio najmlađi sin velikog župana Stefana Nemanje i brat kraljeva Stefana i Vukana. Proglasio je samostalnost raške crkve i postavio osnove Srpske pravoslavne crkve.

Kada je napunio 17 godina, odlučio je da ode na Svetu Goru koja se sada nalazi u Grčkoj i postao monah. Toliko se, kako se navodi zaljubio u pravoslavnu vjeru, da je odlučio da napusti svoju titulu princa. Kasnije mu se pridružuje i otac Stefan Nemanja.

Njih dvojica su 1198. godine oživjeli zapušteni manastir Hilandar.

Za vrijeme svog života, Sava je putovao, pomagao ljudima i postupao pravedno. Ispisane su mnoge priče o njegovom djelu.
Sava se povukao sa mesta arhiepiskopa 1234. godine. Za nasljednika je postavio Arsenija, koji mu je bio učenik. Sava se zatim uputio na drugo putovanje na Istok. Prema istorijskim spisima, umro je 1236. godine u Velikom Trnovu. Navodno je dobio upalu pluća.

Njegove mošti je u manastir Mileševo prenio njegov nećak, kralj Vladislav 1237. godine.

Kao školska slava Sveti Sava je bio ukinut 1945. godine kada su komunisti došli na vlast. U škole je vraćen 1990. godine.

Ovom velikom svecu pomolite se sljedećim riječima:

“O sveštena glavo, slavni Čudotvorče, Svetitelju Hristov Savo, prvoprestoniče Srpske zemlje, hranitelju i prosvetitelju, blagonadežni predstatelju svih hrišćana pred Gospodom, tebi pripadamo i molimo se: daj nam da budemo učesnici tvoje ljubavi prema Bogu i bližnjemu, kojom je duša tvoja ispunjena bila za života.

Ozari nas istinom, prosvjeti razum i srce naše svetlošću božanske nauke, nauči nas tebi vjerno podražavati, Boga i bližnjega ljubiti, i zapovjesti Gospodnje vršiti nepogrešno, te da budemo i mi čeda tvoja ne samo po imenu no cjelim životom svojim.

Moli se, sveti Arhijereju, za Svetu pravoslavnu Crkvu i za Otadžbinu svoju zemaljsku koja te uvijek s ljubavlju poštuje. Prizri blagodušno na svaku dušu tvojih vjernih čada, koji traže milost tvoju i pomoć. Budi nam svima u bolestima iscjelitelj, u tuzi iscjelitelj, u žalosti posjetitelj, u bjedama i uždama pomoćnik, a na smrtnom času milostiv pokrovitelj i zaštitnik da bi pomoću tvojih svetih molitava i mi grešni udostojili se primiti pravo spasenje i nasljediti Carstvo Hristovo.

O sveče Božji, ne postidi našu dušu koju na tebe silno polažemo, no javi nam svoje mnogomoćno zastupanje, te da slavimo i veličamo Boga, divnoga u Svetim Svojim, Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i uvijek i u vjekove vjekova. Amin.”