Sedamdesetdevetogodišnja Desa Đurić iz Kokora, odlukom Skupštine opštine Prnjavor, na Preobraženje, krsnu slavu opštine, dobiće Povelju zaslužnog građanina sa zlatnim grbom opštine. Najviše opštinsko priznanje stiže u ruke starice čija su trojica sinova učestvovali su u stvaranju Republike Srpske, a dvojica tragično nastradala u borbenim okršajima.
Nakon što je prije 40 godina ostala bez supruga Milovana, Desa je kao samohrana majka, podigla i odškolovala kćerku Miru i sinove Peru, Nebojšu i Nenada. U isto vrijeme, kako kaže, sa svojih deset prstiju podizala je i porodični dom, radila sve poslove, pa čak i kopala temelje za kuću.
Izbijanjem ratnih sukoba u nekadašnjoj BiH sustizala ju je tragedija za tragedijom. Prvo je na derventskom ratištu izgubila Peru, najstarijeg od trojice sinova. Vijest o njegovom ranjavanju stigla je 29. avgusta 1992. godine, a od zadobijenih rana isti dan podlegao je u bolnici u Banjaluci. Pero je ukazom predsjednika Republike Srpske 2017. godine posthumno odlikovan Medaljom zasluga za narod.
Nakon bratove pogibije na ratište odlazi i najmlađi, tada dvadesetogodišnji, Nenad.
„Najgore mi je bilo kada je otišao Nenad. Molila sam ga da ne ide, bio je mlad , neiskusan. Nije prošlo ni godinu dana kako je bio na ratištu nestao je na Ozrenu. Tek sam ga lani sahranila“ , sa suzama u očima priča Desa.
Punih 25 godina čekala je Desa vijesti o nestalom sinu, prošle godine na identifikaciji posmrtnih ostataka u Banjaluci preopoznala je sinovljev sat i plavi džemper koji mu je isplela.
„Ovim rukama je majka plela džemper svom Neši da se u rovu ne prehladi. Ni slutila nisam da ću ga jednom pomoću njega prepoznati. Hvala Bogu da sam dočekala da i moj Nenad bude sahranjen pored braće, da počiva u miru“ , kaže Desa.
I treći sin Nebojša bio je učesnik proteklog rata, a nakon Perine pogibije i Nenadovog nestanka pomagao je majci da prebrodi teške životne trenutke.
„Dok je Nebojša bio živ uspjeli smo prekriti kuću, a iz Boračke organizacije su nam dali 8.000 KM pomoći da kupimo potrebnu stolariju i materijal“ , sa sjetom prisjeća se ova starica.
Nebojšino srce stalo je iznenada u aprilu 2011. godine, bilo je preslabo da prebrodi sve životne udarce.
Na novinarsko pitanje kako je uspjela da izdrži gubitak tri sina ova majka heroj kratko je odgovorila – živjeti se mora dalje.
„Radim pomalo, to me drži, borim se. Imam uspomene, svaki dan gledam njihove slike. Gubitak je teško preživjeti, često je potrebna i pomoć doktora“ , priča Desa.
Danas živi sa unukom Vidankom i njenom porodicom, o majci brine i najstarija kćerka Mira, koja živi u Austriji, a pri ruci se kada treba nađu i ostali unuci i praunuci.
Opštinska boračka organizacija pokrenula je inicijativu da Đurićeva bude odlikovana i ordenom predsjednika Republike Srpske.
/Srna/Tamara Stojanović/
