Dva mjeseca ne žele da dostave presudu Lukajiću

0
94

Županijski sud u Zagrebu 2. maja je osudio penzionisanog pukovnika Vojske Republike Srpske Danu Lukajića na šest godina zatvora zbog ratnih zločina nad zarobljenicima na Manjači tokom 1992. godine, ali on ni poslije dva mjeseca nije dobio otpravak presude, zbog čega nema mogućnost da uloži žalbu.

Pukovnik Lukajić juče je “obilježio” i tačno 365 dana otkako ga je 30. juna prošle godine hrvatska policija uhapsila u Ličkom Petrovom Selu dok je sa članovima Udruženja “Jadovno 1941” putovao na obilježavanje 77 godina od stradanja 40.000 ljudi u kompleksu ustaških logora smrti Gospić – Jadovno – Pag.

Njegova supruga Ružica Lukajić kaže za “Glas Srpske” da se njenom mužu iz dana u dan pogoršava zdravstveno stanje zbog nepravde koja mu je nanesena.

– Polovinom prošle sedmice sam bila kod njega u posjeti i njegovo psihičko stanje je sve lošije, jer se sve teže nosi sa nepravdom kojoj je izložen. Puna dva mjeseca nismo dobili presudu, zbog čega ne možemo da se žalimo, ali nećemo odustati dok ne dokažemo njegovu nevinost – kaže Ružica.

Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih Milorad Kojić kaže da je uvjeren u nevinost pukovnika Lukajića, ističući da je u cijelom slučaju previše nelogičnosti.

– Prilično je nelogična ekspresna brzina cijelog sudskog postupka, jer je suđenje završeno za oko četiri mjeseca, a nastavak nelogičnosti je odugovlačenje sa slanjem otpravka presude. Međutim, suština je da pukovnik Lukajić nije kriv za ono zbog čega je prvostepenom presudom osuđen – kaže Kojić.

On podsjeća da je upravo “Glas Srpske” prije mjesec dana objelodanio da su svjedoci na osnovu čijih iskaza je osuđen pukovnik Lukajić lažno svjedočili i protiv penzionisanog saobraćajnog policajca iz Splita Mirka Graorca, koji je pred Županijskim sudom u Splitu osuđen na 15 godina zatvora zbog ratnih zločina koje je počinio kao komandir straže u logoru na Manjači, iako nikada nije kročio na Manjaču, niti učestvovao u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.

– Pokušao sam da proniknem u motive tih lažnih svjedoka i da dokučim šta tjera te ljude da lažno svjedoče i nevine ljude tjeraju na robiju. Jedino što sam mogao da dokučim je da žele novac. Prema hrvatskom zakonodavstvu, ukoliko pukovnik Lukajić bude osuđen, ti lažni svjedoci mogu da pokrenu tužbu i traže odštetu od Hrvatske, jer su “u njeno ime bili zatočeni u logoru i izloženi torturi”. Čini mi se da sudije u Hrvatskoj nisu o tome vodile računa kada su donosili montirane presude – rekao je Kojić.

HVO na Manjači

Prema tvrdnjama izvora našeg lista iz vojnih bezbjednosnih službi, presuda Dani Lukajiću je dio širokog projekta sa ciljem da se logor na Manjači prikaže kao koncentracioni logor smrti, uprkos tome što su u tom logoru smrtno stradale samo dvije osobe. On za “Glas Srpske” otkriva nešto jako bitno, što baca sasvim drugu sliku na logor na Manjači.

– Vojna policija HVO-a u julu 1993. godine preko teritorije Republike Srpske sprovodila je nekoliko stotina zarobljenih muslimanskih civila i vojnika iz srednje Bosne u zapadnu Hercegovinu. Prilikom transporta ti zarobljenici su jednu noć proveli u logoru na Manjači i nikome nije falila dlaka s glave, a sutradan je konvoj nastavio put prema Grudama. To praktično znači da je logor na Manjači jednu noć bio i logor HVO-a, što može da potvrdi tadašnji komandir Vojne policije HVO-a Luka Babić, koji je bio zadužen za obezbjeđenje konvoja – objašnjava naš izvor.

(Glas Srpske)

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here