Svaka osma žena sa područja Trebinja, Foče i Stoca bila je izložena nekom obliku nasilja u porodici, a u većini slučajeva riječ je o psihičkom maltretiranju, dok posebno zabrinjava činjenica da veliki broj njih sve to trpi zbog djece ili osjećaja stida pred porodicom.
Pokazuju to podaci istraživanja koje je sprovelo trebinjsko Udruženje “Međunarodni centar za promociju ljudskih prava” u okviru projekta “Ravnopravno – bez diskriminacije i nasilja” kojim je bilo obuhvaćeno 400 žena starosti od 18 do 60 godina. Među anketiranima najviše je bilo žena životnog doba od 31 do 45 godina. Uglavnom je riječ o ženama koje su zaposlene, a u pogledu statusa najveći i jednak procenat ispitanica je u braku ili vezi.
Rezultati istraživanja pokazuju da je 12 odsto ispitanica bilo izloženo nekom obliku nasilja u porodici. Istraživanje je pokazalo da određeni broj anketiranih nije upoznat sa radnjama i ponašanjem koje se smatra nasiljem u porodici, zbog čega se pretpostavlja da je broj onih koje su pretrpjele neki oblik nasilja veći.
Žene koje su potvrdile da su bile žrtve nasilja u porodici najčešće su trpjele psihičko nasilje, čak 14 odsto njih. Po dva odsto ispitanica bile su žrtve seksualnog nasilja i izolacije, a jedan odsto anketiranih pretrpio je ekonomsko i fizičko nasilje u porodici.
Većina ispitanica, čak 74 odsto, smatra da je potrebna izgradnja sigurne kuće na području istočne Hercegovine, a 22 odsto njih ističe da je sigurna kuća potrebna, ali da njeno postojanje nema veće efekte za žrtve nasilja, dok četiri odsto žena smatra da izgradnja tog utočišta uopšte nije potrebna. S druge strane, većina anketiranih, čak 84 odsto njih, nije upoznata sa SOS besplatnim brojevima telefona namijenjenim žrtvama nasilja.
– Ovaj podatak pokazuje da, i pored različitih vidova kampanje u borbi protiv nasilja u porodici, žene nisu u dovoljnoj mjeri upoznate sa različitim vidovima zaštite, mjerama podrške te sprečavanja i suzbijanja nasilja – navedeno je u istraživanju.
Za većinu njih, 45 odsto, kazna zatvora najefikasnija je sankcija za nasilnike, dok 28 odsto smatra da su zaštitne mjere “najbolji lijek”, a njih 23 odsto da je novčana kazna rješenje. Svega četiri odsto anketiranih žena izjavilo je da je rješenje uslovna osuda nasilnika.
Psiholog Aleksandar Milić kaže za “Glas Srpske” da se za mnoga nasilja dugo nije znalo, ali da je zahvaljujući raznim istraživanjima i mjerama prevencije ipak sve isplivalo na vidjelo.
– Nasilju u porodici prethodi disfunkcionalnost i prezasićenost. Događa se da u takvim porodicama dolazi do zanemarivanja, uvreda i poniženja, a veoma često i do fizičkog nasilja, ekonomskog, pa i seksualnog. Obično se nasilje proširuje na sve članove porodice – rekao je Milić pojasnivši da je nasilnik uvijek osoba koja ima osobine psihopatske ličnosti, bez saosjećanja i sa veoma izraženim egoizmom.
Milić smatra da je neophodna prevencija u svim uzrastima i naglašava da je podatak o broju žrtava nasilja poražavajući.
– Smatram da je sve to posljedica narušenog mentalnog zdravlja tokom odrastanja. Broj porodica je u padu, a bez zdrave porodice nema ni zdravog društva – istakao je Milić. Naglasio je da je prevencija u zaštiti mentalnog zdravlja u najranijem dobu djece neophodna kako bi na vrijeme bili suzbijeni poremećaji koji dovode do devijantnog ponašanja kada odrastu.
Ravnopravnost
Istraživanje trebinjskog udruženja pokazalo je da tri odsto anketiranih žena ne poznaje pojam ravnopravnost polova. Većina njih, odnosno 51 odsto smatra da su muškarci i žene u društvu ravnopravni samo formalno, a ne stvarno. Osim toga, posmatrajući žene na selu, navode istraživači, njihov položaj je izuzetno težak i zaključuje se da su nedovoljno ekonomski osnažene, često neinformisane i u većoj mjeri pod uticajem patrijarhalnog načina života, stereotipa i predrasuda.
