Ukoliko se u razgovoru u kom učestvuje više ljudi spomene nečija ljepota, u najvećem broju slučajeva će se povesti rasprava. Time su se bavili i naučnici.
Naime, nedavno provedeno istraživanje je pokazalo zašto se u najvećem broju slučajeva vodi rasprava o ljepoti. Naša percepcija toga da li je neko privlačan ponajviše je rezultat ranijih iskustava.
U okviru ovog istraživanja stručnjaci su analizirali 547 pari jednojajčanih blizanaca i 214 pari dvojajčanih.
Svi učesnici studije posmatrali su lica 98 muškaraca i 102 žene i ocjenjivali ih u skladu s time koliko su im privlačni. Stručnjaci su dobivene rezultate pojedinaca uporedili s prosječnim rezultatima i donijeli zanimljiv zaključak – dvije nasumično odabrane osobe se slažu u vezi s time koliko je neko privlačan u 48 posto slučajeva.
– Kako bi utvrdili utiče li genetika na to koliko nekoga smatramo privlačnim, naučnici su istraživali šta karakteristikama privlačne osobe smatraju blizanci, a zatim uporedili rezultate dvojajčanih i jednojajčanih blizanaca. Interesantno je da su rezultati pokazali da se jednojajčani blizanci češće od dvojajčanih slažu u vezi s time je li neka osoba privlačna – što znači da genetika igra značajniju ulogu nego što smo mislili – ističe Lora Džermin (Jarmin) iz Opće bolnice u Bostonu, autorica ove studije.
Dakle, genetika jeste važna, ali ne treba zaboraviti ni okruženje – čak i blizanci koji su odrastali u istim kućama, ali imali drugačija individualna okruženja (kao što su krugovi prijatelja), izgradili su drugačija viđenja ljepote.
– Osim toga, ranije istraživanja su pokazala da, ukoliko nečije lice povežemo s nečim pozitivnim, smatrat ćemo ga privlačnijim. Ukoliko sve to uzmemo u obzir, moguće je da je iskustvo još važnije od genetike kada je u pitanju shvatanje ljepote – smatraju stručnjaci.
(CDM)
