Izetbegovićeva prevara izazvala rat

0
242

Na današnji dan 1992. godine postavljeni su temelji Kutiljerovog plana za BiH, koji je predviđao njenu kantonizaciju i nezavisnost – plan su prihvatili Srbi i Hrvati, a tadašnje muslimansko rukovodstvo ga je prvo potpisalo, a potom odbacilo.

Srpsko prihvatanje tog plana je istorijski značajno jer potpuno negira navodnu srpsku krivicu za rat u BiH i tvrdnje da su Srbi započeli sukobe jer su, navodno, htjeli da ruše BiH i uspostave “veliku Srbiju”.

Lisabonski pregovori, koje je inicirala EU, a koje je vodio portugalski diplomata Žoze Kutiljero, pokrenuti su kako bi bili spriječeni sukobi u BiH i pronađeno kompromisno rješenje.

Tokom razgovora, 21. i 22. februara, evropski predstavnici su dali svim stranama ugovor sa tri osnovne tačke prema kojima bi BiH bila nezavisna i sastavljena od tri nacionalna kantona, a Sarajevo bi imalo eksteritorijalni status.

Srpska i hrvatska strana, koju su predvodili Radovan Karadžić i Mate Boban, prihvatila je te principe. Tako ostaje zbilježeno da je srpska strana prihvatila nezavisnost BiH prije ijednog ispaljenog metka u BiH u zamjenu za teritorijalnu autonomiju.

Samo je muslimanska strana imala primjedbu, i to na drugu tačku sporazuma, koja se odnosila na kantone.

Prema brojnim svjedočenjima, kako samog Kutiljera, tako i drugih aktera, računajući Aliju Izetbegovića, Harisa Silajdžića i Rusmira Mahmutčehajića, koji su predvodili delegaciju SDA, evropski predstavnici su objasnili da je riječ o kompromisu.

Muslimanskoj delegaciji, odnosno delegaciji SDA, objašnjeno je da dva naroda, Srbi i Hrvati, imaju uslov za nezavisnost i da im se mora izaći u susret, ali da se izlazi u susret i muslimanima jer i Srbi i Hrvati prihvataju novu državu.

Muslimanska strana je prihvatila taj plan 18. marta, ali ga je Alija Izetbegović nakon toga, u osvit sukoba, odbacio.

Dejtonski mirovni sporazum, potpisan četiri godine kasnije, mnogo je nepovoljniji, prije svega za Bošnjake, u odnosu na Kutiljerov plan, ali su ga njihovi predstavnici ipak prihvatili.

Prethodno su Izetbegović i vrh SDA odbacili sporazum Karadžić-Filipović, koji je predviđao ostanak BiH u skraćenoj Јugoslaviji, i to bez unutrašnjih granica u BiH. Izetbegović je bio jedan od inicijatora ovog sporazuma, sa kojim se saglasio i Beograd.

Tadašnju muslimansku stranu zastupali su Muhamed Filipović i Adil Zulfikarpašić, a sa srpske strane u pregovorima su učestvovali Nikola Koljević, Momčilo Krajišnik i Biljana Plavšić.

Čim je dogovor predstavljen javnosti, vrh SDA ga je odbacio. Muslimanska strana je odbacila i Oven-Stoltenbergov plan.

Ove istorijske činjenice, potpisi i svjedočanstva, jasno lociraju krivca za ratne strahote koje su uslijedile i ukazuju da su vrh SDA i njen lider Alija Izetbegović počinili zločin protiv mira.

Izetbegović je to i javno priznao u prijeratnom parlamentu BiH, izjavivši da će “žrtvovati mir za suverenu i nezavisnu BiH”. Tako je i učinio.

Žoze Kutiljero je u Hagu, na suđenju Radovanu Karadžiću, direktno optužio Aliju Izetbegovića i njegovu stranku da su minirali Lisabonski sporazum, te da su ga obmanuli, prihvatajući, pa povlačeći potpis, te da je takvo ponašanje izazvalo rat.

(Srna)

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here