– Sud BiH na brojnim suđenjima Srbima optuženim za ratne zločine kao relevantne je uzimao lažne iskaze i iskaze koje su svjedoci dali pod prisilom, odbacujući istovremeno njihove izjave date na suđenjima na kojima su pod zakletvom govorili da su iznuđene njihove izjave date tokom istrage.
Ogroman broj svjedoka za iznuđivanje iskaza je optuživao bivšeg istražioca SIPA Bajru Kulovca i tužioca Tužilaštva BiH Ibru Bulića, ali njihove “metode ubjeđivanja” ni u jednom predmetu nisu zasmetale sudijama Suda BiH. Jedan od predmeta u kojima je svjedok otvoreno optužio Kulovca za pritisak je postupak protiv Mirka Todorovića iz Bratunca, koji je 2009. godine pravosnažno osuđen na 13 godina zatvora. Svjedok Ljubiša Todorović na suđenju je otvoreno optužio Kulovca za iznuđivanje iskaza, ali je sudsko vijeće, koje su činile sudija Minka Kreho i dvojica stranih sudija Roland Dekers i Tore Lindsteh, odbacilo njegove tvrdnje i kao svjedoka na suđenju pozvalo samog Bajru Kulovca.
– Sud je izjavu svjedoka Ljubiše Todorovića datu tokom istrage prihvatio kao vjerodostojnu, a odbacio onu datu tokom glavnog pretresa kao očit rezultat namjere da se optuženima pomogne u izbjegavanju krivične odgovornosti. Sud je iskaz svjedoka Bajre Kulovca, istražioca SIPA, ocijenio kao jasan i uvjerljiv – navedeno je u presudi.
Milenko Trifunović i druga osuđena lica u predmetu “Kravica” nakon presude su u otvorenom pismu naveli da je “osuđujuća presuda donesena na osnovu izjava svjedoka iznuđenih pod prijetnjama Bajre Kulovca i Ibre Bulića”. I zaštićeni svjedok S-101 na suđenju Dušku Jeviću i ostalima rekao je da je prije davanja bilo kakvog iskaza imao susret sa Bajrom Kulovcem, koji se predstavio kao šef istraga SIPA za Srebrenicu. On je rekao da mu je Kulovac prijetio da ima svjedoke koji će svjedočiti protiv njega, ako on ne da iskaz, a na pitanje tužioca Ibre Bulića zbog čega njemu nije sve to prijavio, svjedok je kazao da “Bulića gleda kao nadređenog Kulovcu”.
Predsjedavajući Predsjedništva Boračke organizacije Republike Srpske Goran Rogić kaže da ne zna ni za jedan slučaj u kojem su svjedoci pozvani na odgovornost zbog davanja lažnih iskaza, kao ni za jedan slučaj u kojem su tužioci i istražioci procesuirani zbog iznuđivanja iskaza.
– Nažalost, u velikom broju predmeta je načinjena nepopravljiva šteta, jer su ljudi osuđivani na dugogodišnje zatvorske kazne na osnovu lažnih ili iznuđenih iskaza. Dodatni problem je što nijedan od tih predmeta nije išao na reviziju, niti su postupci vraćani na početak, iako je nepobitno utvrđeno da svjedoci nemaju kredibilitet i da su davali lažne iskaze. Revizije nije bilo zato što za to nije bilo volje, jer da je bilo volje za reviziju, ne bi prije toga bili prihvatani iznuđeni iskazi i svjedočenja instruisanih svjedoka – kaže Rogić.
Prema njegovim riječima, posebno pogubno je što postoje predmeti u kojima su neki direktni počinioci ratnih zločina sklapali nagodbe koje je Sud BiH prihvatao.
– Takvi ljudi su u zamjenu za svjedočenje, koje je veoma često bilo lažno, bili oslobođeni odgovornosti i nisu procesuirani. Prema informacijama kojima raspolažemo, takav je i posljednji slučaj i hapšenje osumnjičenih za zločin u Novoseocima kod Sokoca – kaže Rogić.
Priznanje
Na suđenju Draganu Marinkoviću, optuženom za ratni zločin na području Vlasenice i Milića tokom 1992. godine, advokati odbrane su osporavali kredibilitet svjedoka Munire Ahmetović. Ona je na suđenju tvrdila da je Marinković bio među vojnicima koji su ubili njenog muža u maju 1992. godine, a tokom unakrsnog ispitivanja je priznala da je naknadno prijavila da je njen muž stradao 12. jula 1995. godine u Srebrenici, kako bi ostvarila pravo na penziju. Uprkos tome, sud je njeno svjedočenje uvažio i Marinkovića osudio na osam godina zatvora, a njen muž Mehmedalija se i dalje vodi kao žrtva Srebrenice.
