Tek 3,29 KM koštao je najjeftiniji kilogram meda koji je u prošloj godini uvezen u BiH, što je, prema ocjeni domaćih proizvođača, jasan znak da se radi o klasičnom falsifikatu.
Halid Mizić, iz Udruženja “Kesten” iz Cazina, lokalne zajednice koja je nadaleko poznata po kvalitetu meda, a koji su i brendirali na svjetskom nivou, kaže kako to nije uvozni med, nego prerađevina od šećera.
“Med se za te pare ne može proizvesti. Uvozi se svašta, a i ovdje imamo proizvođače koji prave te prerađevine na bazi šećera i hemikalija. Međutim, oni taj med ne smiju dati na analizu, a mi svoj možemo poslati u svaku laboratoriju u Evropi. Prodajemo ga po cijeni od 18 do 20 maraka”, kaže on.
Mizić, koji sa 130 košnica godišnje proizvede oko tri tone ove zdrave životne namirnice, kaže kako je potražnja daleko veća od realnih mogućnosti.
“Mi ga ne možemo proizvesti kolika je potražnja. Da imamo 100 tona kestenovog meda, mogli bismo ga svaki mjesec izvesti u Tursku, ali to je nemoguće ostvariti”, kaže on.
Slično priča i Kenan Halilagić iz Čapljine, koji kaže kako se proizvodi sve i svašta, ali i da se kvalitet može prepoznati.
“Kod nas imate lokalnih proizvođača koji prodaju med, a nemaju pčele. Moj u prosjeku košta 18 maraka i nemam problema s plasmanom, jer sve što proizvedem prodam već u Mostaru. Kada pravi med teče, mora da se vidi tanka neprekidna nit”, ističe Halilagić.
Da s cijenama nešto “ne štima”, pokazuje i to što je prosječna cijena uvoznog meda 7,43 marke, a izvoznog 18,58 KM.
U prošloj godini, prema podacima Spoljnotrgovinske komore BiH, u ovom sektoru bilježi se deficit od 1,9 miliona KM. Tačnije, na kilogram meda izvezenog iz Bosne i Hercegovine, uveze se 30,5 kilograma. U 2018. tako je uvezeno rekordnih 275 tona, a izvezeno tek devet.
Rezultati posljednje analize Agencije za bezbjednost hrane BiH pokazuju kako na 100 testiranih uzoraka više od polovine nije odgovarajućeg kvaliteta. Ipak, ako je za utjehu, samo u nekoliko slučajeva riječ je bila o medu koji nije potekao iz košnice.
Goran Mirjanić, profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Banjaluci, kaže kako ga niska cijena uvoznog meda ne iznenađuje, koliko nedostatak reakcije društva, države, ali i samih proizvođača.
Sve to, dodaje on, ide naruku privatnicima koji uvoze med, uglavnom iz Kine, bez detaljne analize o kvalitetu i porijeklu.
“Tržište BiH je interesantno i za zemlje u okruženju. Na njemu imamo veoma visoke cijene u odnosu na cijene meda u okolini i svi koji se bave plasmanom meda i pčelinjih proizvoda iz susjedstva nastoje maksimalno da opterete naše tržište. Kako bi potrošač bio siguran da kupuje kvalitetan domaći med, treba da ga uzima kod pčelara na kućnom pragu ili u specijalizovanim prodavnicama za pčelarstvo”, savjetuje Mirjanić.
