Prava istina o najeuropskijem gradu u BiH kojeg je hrvatski premijer doveo u centar pozornosti
– Reko je drug Tito ovako: Prnjavor, Srbac i Kotor Varoš nikada neće biti razvijeni – mudro će Niđo.
– Daj ne laži, sad si to izmislio – ubacuje se Nemanja.
Svi prasnu u smijeh.
– Pustite politiku, odo ja po tri deci rakijice pa na ribarenje, tamo nema politike – dodaje Niđo.
– Jest taj Milanović malo prepotentan. Ja sam mislio da će ga ona Kolinda odmah smijeniti, jer to što je reko je sramota i za vaš narod – vraća na politiku Mišo.
– To je raskol u državi, nema tu sreće – zaključuje Neđo.
– Jebo ti sve te naše države, meni nedostaju ona prošla vremena. Idem nekidan za Beograd preko Broda, pa granica, pa kamo ideš, pa otvori gepek, pa zašto ideš, pa čekaj, pa tako opet kontroliraj na drugoj granici. I opet sve isto kad se vraćaš. Fino je to prije bilo. Dva ćebeta i ajd na more, na jedno lezi, a drugim se pokrij – nostalgičan je Nemanja.
On je višu strojarsku završio u Karlovcu, nedostaje mu godina i pol do mirovine, u kojoj Niđo i Mišo već dobrano uživaju. Od uporne rosulje zaklonili se pod nadstrešnicu brijačnice u Ulici svetoga Save, no da je u petak u Prnjavoru sjalo sunce, ne bi ovaj trojac bio puno dalje. Pretresaju oni ovdje svakodnevno najznačajnija događanja u općini, a trenutno najvažniji, predizborna kampanja u Hrvatskoj, prati se ovdje, maltene, iz sata u sat. Da smo imali više vremena i ostali još koji trenutak s ovom trojicom, zasigurno bismo doznali i ključnu stvar: Hoće li pobijediti Karamarko ili Milanović.
Mirnu jesensku svakodnevicu u ovoj općini u sjeverozapadnom dijelu Republike Srpske, pedesetak kilometara istočnije o Banje Luke, narušili su hrvatski mediji uspoređujući HDZ-ov politički program 5+ s onim koji je izmislio njihov profesor Mile Vasić prošle godine natječući se za mjesto poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, o kojem dolje više nitko i ne priča nakon što je do njih došla izjava premijera Zorana Milanovića kako “mi nismo Prnjavor, neka se nitko ne uvrijedi, mi ne slavimo cajke, mi ih suzbijamo i to će biti dio našeg programa”. Profesor Vasić pravi je gospodin, pametan i skroman sveučilišni profesor, uvjerit ćemo se u to popodne kada se vrati iz Sarajeva, gdje sređuje dokumentaciju za preuzimanje dužnosti veleposlanika BiH u Rumunjskoj. Kada se vrati, potražit ćemo odgovore na pitanja o programu, a do tada imamo vremena istražiti je li naš premijer pretjerao svojom izjavom te povrijedio i podcijenio Prnjavorčane. Stvari su za njega, međutim, krenule loše već na početku, ispred one brijačnice, a završit će katastrofalno u uredu načelnika općine Siniše Gatarića. No, krenimo redom.
Iako ima četrdesetak tisuća stanovnika na relativno velikoj površini od 630 četvornih kilometara, u mjestu ih je oko 12.000, a sve bitno smjestilo se na Trgu srpskih boraca te na njega naslonjenoj Ulici svetoga Save. Trg je okružen starim, sivim jugoslavenskim zgradama, a u svakoj od njih je neka radnja, od kavana, frizerskih salona i trgovina do banaka, ureda i prostorija političkih stranaka. U središtu je fontana izrađena od mramora, vidi se da nije majstorsko djelo. Na njoj piše da voda nije za piće, no, doznat ćemo kasnije, ne pije se ni ona iz slavina, jer Prnjavorčani imaju problema s pitkom vodom. Prnjavor nije predgrađe Beča, to je neki naš prvi dojam, no isto tako nema dvojbe da zaslužuje status najtolerantnijeg bosanskog grada i nadimak Mala Europa. To smo uvidjeli čim smo izašli iz auta, kada su nam došapnuli, usprkos našim zagrebačkim registracijama, da ne trebamo platiti parkirnu kartu ako ne želimo, jer nam je prisilno nikako ne mogu naplatiti. Kavana Beograd, u koju smo sjeli popiti prvu kavu, nema WI-FI, no vidjevši da kopamo po mobitelima, preljubazna konobarica došapnula nam je šifru pizzerije Rio, koja je naslanja na njih. Svetosavska započinje benzinskom postajom i džamijom, a završava katoličkom crkvom Svetoga Ante Padovanskog, grobljem i parkićem u kojem su biste četiri narodna heroja iz NOB-a, a u centralnom mjestu prošle godine otkrivena je brončana bista nekog vojnika, oko njega pločice s imenima 71 poginulog i nestalog “junaka vojske Republike Srpske u odbrambenom otadžbinskom ratu od 1991. do 1996”.
Imaju oni još dva pravoslavna hrama, a svoju crkvu i manastir ima i ukrajinska nacionalna manjina. Kulturni život ovdje naprosto buja zbog tradicija koje njeguje svaka od manjina koja je Prnjavor naseljavala migracijama iz ratnih i ekonomskih razloga unatrag 150 godina. Srbi su, dakako, najbrojniji narod, a jednako ima Bošnjaka, Hrvata i onih koji se još uvijek smatraju Jugoslavenima. Tko bi rekao da tamo živi gotovo 1000 Ukrajinaca, da svoja sela imaju Talijani, u Štivoru se govori naglaskom koji je izumro čak i u njihovoj zemlji, a na Maćinom Brdu žive Česi. Romi imaju čak tri svoja KUD-a, aktivni su Poljaci, a još ima Mađara, Nijemaca, Austrijanaca, Rusa, problema ti ljudi nikada nisu imali, pa čak ni tijekom brojnih ratova. Da nema politike u Prnjavoru, mediji bi imali pune ruke posla izvještavajući samo s kulturnih događanja, zato imaju četiri internetska portala, dvije radiopostaje, pa čak i lokalnu televiziju. No, politike ne nedostaje, načelnik Siniša Gatarić je SDS-ovac koji većinu u skupštini koalicijom održava s još pet stranaka. Među opozicijskim su dva vijećnika iz redova NDP-a profesora Vasića.
Stranačke kolege Mile Vasića u prostorijama NDP-a
U njihovim stranačkim prostorijama predsjednik lokalne podružnice Miro Šikarac upravo otvara tiskovnu konferenciju na kojoj će objaviti da je radikalni skupštinar Sretko Marinković, nezadovoljan radom u svojoj stranci, kako to već biva, pristupio njihovoj, pa će sada u parlamentu imati tri vijećnika.
– Čime ste ga kupili – pitamo Šikarca.
– Pa, parama – odgovara u šali predsjednik.
Na stolu je “Level 5”, originalni škotski, kao i pepeljare iz kojih se uporno dimi, nešto što se kod nas nikako ne može vidjeti, barem ne kad su kamere upaljene.
Šikarac kaže da je program njihova profesora doista sličan ovom HDZ-ovom, ali ne može, kaže, tvrditi da je isti kad nije.
– Poanta je da je program jako dobar i šteta je što ih ljudi zapravo ne čitaju. Čuli smo za uvrede na račun naše općine koje su iz toga proizašle, ne prijaju nam, no razumijemo da je u Hrvatskoj u tijeku kampanja pa nismo uvrijeđeni. Znamo mi kako je to. Želimo prijateljske odnose s Republikom Hrvatskom, bez obzira na to vodio je Milanović ili Karamarko – kaže on.
U zgradi općine čeka nas glasnogovornica Lidija Kalenjuk Milijaš, koja nas je zasula brojkama i podacima o Prnjavoru, nema nijedne loše informacije, no njezin je posao da je i ne bude. Gotovo nam je ponaosob pobrojala sve njihove pripadnike nacionalnih manjina, uspješne sportaše prvake, prirodne ljepote, od Banje Kulaši u kojoj je kvaliteta vode među prve tri u Europi i prvih sedam u svijetu, pa do planine Ljubić, fenomena cvjetanja vode na rijeci Ukrini te bogatih ribnjaka na jezeru Drenova.
– A znate li da smo upisani u Guinnessovu knjigu rekorda po najviše spravljene riblje čorbe, došao ju je vagati čovjek iz Londona, točno 3804 kg, bilo je toliko da se jedva pojelo pola – kaže Lidija pokazujući fotografije na zidu načelnikova ureda.
Uokolo su brojne plakete i priznanja, za najtolerantniji grad u BiH, kao i za europski otvoreni grad BiH, dok je načelnik proglašen najeuropskijim načelnikom, istaknuta su i priznanja za efikasno strateško planiranje i za strateški plan razvoja općine, dok je načelnik ove godine u Republici Srpskoj proglašen najboljim na svečanoj akademiji “Vrijeme je za Europu”. Općinski proračun sa solidnih 13,5 milijuna maraka (oko 55 milijuna kuna) pune im uglavnom manja i srednja proizvodna i uslužna poduzeća te poljoprivredna djelatnost. Kažu da proizvedu 68 posto mlijeka Republike Srpske, a teško da se koja hrvatska županija može nositi sa sljedećim brojkama u ovoj općini: u prošloj godini proizveli su dva milijuna komada peradi, 10 milijuna jaja, 33.000 svinja, 16.000 grla goveda i 750 tona ribe.
Tu smo se zbog one podcjenjivačke izjave već počeli crvenjeti, a onda su nas, za kraj, “dotukli” pokazavši nam “jagode” u koje je Milanović grlom uronio – do dna. Načelnik se samozadovoljno smješkao kada je primao ogromnu plaketu iz ruku pomoćnice Lidije. Otvorio ju je, a na njoj je pisalo sljedeće:
“Polazeći od povijesnih težnji jugoslavenskih naroda, a imajući u vidu već postojeće prijateljske odnose i izraženu želju građana naših općina da se ti odnosi i dalje razvijaju i jačaju, donijeta je Povelja kojom se uspostavlja najtješnja bratska suradnja između gradova Sinja u SR Hrvatskoj i Prnjavora u SR BiH u svim oblastima socijalističke izgradnje, radi ostvarenja sretnije i ljepše budućnosti naših gradova i naroda”, piše u plaketi.
Potpuno nesvjesno, Milanović je svojom izjavom udario, ni manje ni više, nego na vlastitu “pobraću”. Iako Zagrepčanin po rođenju, Milanović po očevoj strani vuče korijene upravo iz Sinja. Šukundjed Ante bio je seoski glavar u Glavicama, pradjed Nikola bio je težak, djed Ante partizan i komunist, kao i otac Stipe koji je Sinjsku krajinu zamijenio metropolom. Ove podatke medijima je iznio upravo premijer Milanović nakon što je istražio sinjsku prošlost oca Stipe i senjsku majke Gine.
Lokalne prnjavorske novine 1975. godine pisale su o međusobnim posjetama raznih dramskih sekcija i radničkih udruženja pobratimljenih gradova, kao i školaraca koji bi sklapali nova prijateljstva. Sinj je tako pomagao svome pobratimu u organizaciji jugoslavenskog prvenstva u autoutrkama koje su se tradicionalno održavale 10. srpnja, a Prnjavorčani bi uzvraćali mjesec kasnije, u organizaciji Sinjske alke, dovozeći im čak i svoje konje lipicanere iz ergele Vučijak, koja je i danas jedina ergela ove vrste plemenitih životinja u njihovoj državi.
– Izjava gospodina Milanovića bila je neodmjerena, evidentno je da o Prnjavoru ne zna ništa. Pozivam ga zato da nas posjeti, bilo bi nam drago da bude naš gost i da se uvjeri da je Prnjavor sredina u kojoj žive čestiti i vrijedni ljudi. Da, prije rata smo bili na 104. od 107 mjesta po nerazvijenosti u BiH, a sada smo peti po razvijenosti u Republici Srpskoj. Evoluirali smo u svakom pogledu, od gospodarskog do kulturnog. Nema ovdje cajki, samo narodni melos brojnih etničkih skupina na koje smo ponosni što su očuvali svoju tradiciju. Gost svečanosti našeg proglašenja najeuropskim gradom bio je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, mislim da bi i premijer, poput njega, bio oduševljen Prnjavorom kada bi došao – poziva načelnik Gatarić.
On prati izbore u Hrvatskoj pa nesmotrenu izjavu stavlja u politički kontekst, smatrajući da je dobro da se među političkim protivnicima vodi mrtva utrka.
– Jaka opozicija tjera poziciju, nama je bitno da je opozicija jaka i u Hrvatskoj i u Srbiji, jer se svi mi volimo opustiti i uljuljkati ako nemamo jaku oporbu i onda stremimo moći, a simbol moći je na ovim prostorima još uvijek maršal Tito. Evo, naš premijer Dodik u nekim je segmentima čak i nadmašio njegov hedonizam – dodaje načelnik.
O Prnjavorčanima bismo mogli, čini se, pisati danima, primjerice o humanosti. Njihov gospodarstvenik Drago Malinović izgradio je školu na temeljima stare i derutne te je potpuno opremio poklonivši svojih milijun eura. Na kraju svega, uopće nije došao na otvorenje objekta niti je preuzeo plaketu koju mu je za zasluge dodijelila općina, jer je – skroman. Ili da pišemo o ljudskosti pa spomenemo policajca koji je uletio među supružnike i uhitio muškarca koji je nasred ulice fizički maltretirao suprugu, a u tome ga nije spriječilo ni to što se radilo o kazališnoj predstavi na otvorenom Udruge Roma “Reci ne nasilju u obitelji”. Prije nego što je čuo povike iz publike: Ne, stani, stani, gluma je!, mladi je glumac Aldin Fafulović već bio savladan i u lisicama. A možemo pisati i o ljepoti. Prnjavorčanka Marijana Marković prije deset dana postala je Miss BiH. Upravo je upisala studij engleskog u Banjoj Luci, da nije tako, kaže nam, nikada ne bi napustila svoj Prnjavor.
No, ni u raju nije sve bajno, pa ne može biti ni u Prnjavoru. Društvena aktivistica i novinarka Prnjavor.infa Snežana Zorić smatra da bi njezin grad mogao i trebao bolje i više.
– Mladi odlaze u zapadne zemlje, dolaze vikendima i tek tada sve ovo živne. Tri ulice dalje od centra vozimo se po makadamu ili asfaltu starom 20 godina. Jedan dan tjedno ljeti nemamo vode, koja ionako nije pitka, jer bi inače došlo do kolapsa. I što će nam sve one silne plakete kada nisu riješene osnovne stvari – kaže nam Snežana Zorić, mlada politologinja i patriotkinja koja bi, kaže, svejedno željela da njezina djeca jednom odrastaju u rodnom Prnjavoru.
Marin Marinković, urednik Radio Prnjavora, poručuje da je njegovo mjesto dobilo ime po crkvenom posjedu “proniji”, kako su se nekada ta imanja zvala, pa da i hrvatska ima svoj Prnjavor nedaleko od Slavonskog Broda, no i njemu je jasno da je Milanović spornu izjavu dao u predizbornom žaru.
Profesor Mile Vasić
Tako misli i profesor Mile Vasić. On će završiti političku karijeru i prije nego što ju je zapravo i počeo. Program 5+ donio mu je samo 300 glasova od potrebnih 3000 da postane narodni poslanik, pa će je zamijeniti diplomatskom. Profesor je engleskog jezika i doktor ekonomskih znanosti, bio je dekan na tri, a prorektor na dva fakulteta. On nastoji smiriti strasti.
– Program je dobar, ali kod nas ljudi glasuju za one koji se znaju svađati, ne čitaju takve stvari previše. Ako se HDZ poslužio njime, meni bi to bila samo čast. Što se tiče Milanovića, možda nije imao zle namjere, možda je samo htio reći da smo mi veseo i duhovit narod. Ipak, možda bi mu trebalo uputiti neki dopis da pojasni što je htio reći, ako ne zbog nas svih, onda zbog Hrvata koji ovdje žive – smatra profesor Vasić.
– Ma samo malo volje i pameti, i puno discipline i sve ove naše zemlje će se oporaviti. Nisu zapadnjaci pametniji od nas. Imali smo mi državu koja je bila jača od mnogih tamo i da se nije raspala, danas bi mnogi pitali nas mogu li ući u EU, a ne mi njih – ispratio nas je profesor iz Prnjavora ovom pametnom rečenicom.
Slova u imenu ovog mjesta, činjenica je, nisu baš najsretnije posložena, no nikako nije lijepo zbog toga etiketirati njegove vrijedne i ljubazne stanovnike. Osim toga, uvjerili smo se da je samo dan proveden s njima dovoljan da riječ Prnjavor zazvuči i više nego ugodno.
