Kakva je uloga CCR5 gena tokom oporavka od moždanog udara?

0
568

Ljudi bez jednog specifičnog gena se dokazano bolje oporavljaju od moždanih udara i drugih traumatskih povreda mozga nego ljudi koji taj gen imaju, otkrila je nova studija.

Gen se naziva CCR5 i to je isti gen koji je u skorije vrijeme bio u centru kontroverze nakon što ga je jedan kineski naučnik modifikovao kako bi napravio embrione otporne na HIV virus.

Ljudi koji ne posjeduju CCR5 gen pokazuju takođe i bolju otpornost na HIV. Lijek po imenu Maraviroc blokira receptor tog gena. U novoj studiji, objavljenoj 21. februara, naučnici su otkrili da miševi kojima je ubrizgan Maraviroc imaju povećanu kontrolu nad udovima. Iako ovi miševi nisu iskusili moždane udare, ovi pronalasci bi mogli baciti novu svjetlost na poznavanje moždanih udara, jer je jedan od simptoma te bolesti nemogućnost pomjeranja tijela.

Studija je naglasila da samo zato što nešto ima uticaj u tijelu životinja, ne znači da će isti taj efekat imati i u ljudskom tijelu.

Kako bi istražili kakvu ulogu CCR5 gen može igrati tokom oporavka od moždanog udara, naučnici su sarađivali sa izraelskim naučnicima sa Univerziteta u Tel Avivu koji su u to vrijeme pratili oporavke skoro 450 pacijenata koji su iskusili lakše ili umjerene moždane udare.

Kao što je bilo i očekivano, otkriveno je da se pacijenti koji nemaju taj gen mnogo bolje oporavljaju od moždanih udara, kako fizički, tako i mentalno.

Pamćenje im se vraćalo u kraćem roku, lakše su kontrolisali svoje pokrete, verbalne funkcije i usmjeravanje pažnje u odnosu na pacijente koji imaju CCR5 gen. Iako je možda odsustvo tog gena pozitivno u određenim slučajevima, može biti i negativno, jer se smatra da je ovaj gen zaslužan za zaustavljanje formiranja sjećanja.

“Ukoliko uđete u kuhinju i razbijete jaje koje želite ispeći, toga se želite sjećati”, rekao je dr Karmajkl, jedan od naučnika koji trenutno istražuju CCR5. “Ukoliko u isto vrijeme čujete i previše glasan zvuk iz dvorišta, to nije ono što želite imati u pamćenju iz tog trenutka, a za to je zaslužan CCR5”, dodaje on.

(Livescience)

PODIJELI