Radost Božića je obiteljska radost na svom ognjištu, ističe kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski. U božićnom pisanom intervjuu za “Nezavisne”, kardinal Puljić dodaje da pravo veselje uvijek ide iz srca.
“Zato je važno srce srediti i naći svoj mir u Bogu, iz čega će zračiti nada i hrabrost za život”, naglašava Puljić.
NN: Šta, kada je riječ o proslavi Božića, nikako ne smije biti zapostavljeno, odnosno zaboravljeno, odnosno šta podrazumijeva ispravan način proslavljanja Hristova rođenja?
PULJIĆ: Kršćani u raznim tradicijama imaju različit način priprave. Ono što se istinski vrednuje za to se i priprema. Tako katolici imaju posebno vrijeme pripreme koje zovu Došašće ili Advent. Tu su posebno slavljene mise zornice, gdje se u ranim jutarnjim satima pohađa sveta misa. Pravi vjernik – katolik redovno u tom vremenu obavi iskrenu ispovijed, gdje s kajanjem moli od Boga oproštenje. Da bi to pomirenje s Bogom živio, valja se pomiriti i sa svojim bližnjim. Uz to je važna kršćanska djelotvorna ljubav koja se očituje brigom za one koji su napušteni ili trebaju pomoć drugih. To su djeca i stari i bolesni. Tada se Kristovo rođenje prvo doživi u svojoj savjesti, srcu i duši, onda u obitelji te u svojoj sredini.
NN: Koja bi Vaša poruka bila za one koji Božić slave na neprimjeren način, na primjer – uz velike količine alkohola, uz oružje?
PULJIĆ: Mi učitelji vjere i morala pozivamo na život vjere na temeljima evanđelja i kršćanskog morala. Ne možemo u vjeru nikoga prisiljavati, nego ponuditi i pozivati. Možemo poučavati da robovanju alkoholu nije slavlje Božića, nego slavlje alkohola. A znamo koliko prekomjerno uživanje alkohola šteti i osobnom životu, životu obitelji i društva. Pucanjem oružjem, nekada se tobože izražava radost, ali sada nakon rata to ponovo budi teške traume, te ne smatramo da je to veselje, nego stvaranje straha. To nije Božić.
NN: Zbog svakodnevnih problema s kojim se susreću, stiče se utisak da mnogim građanima više nije do slavlja i veselja. U čemu mogu da crpe motivaciju i nadu u bolje sutra?
PULJIĆ: Ovo stanje u javnosti zaista djeluje da je nada ukradena i zamagljenost pogleda u budućnost oduzima pravu radost. Pravo veselje uvijek ide iz srca. Zato je važno srce srediti i naći svoj mir u Bogu, iz čega će zračiti nada i hrabrost za život. Nije bučnost uvijek pravo veselje, često je to prikrivanje nutarnje praznine. Svi smo u ovom društvu odgovorni što je ovakovo sumorno ozračje nastalo. Zato vjernika pozivamo da nađe svoj mir u Bogu i zahvaćen ljubavlju Božjom zrači pozitivnom energijom i tako gradi svagdašnjicu.
NN: Jesu li građani, zbog zaokupljenosti izazovima koje je donio moderan način života, zapostavili valjanu proslavu Božića, onakvu kakvu nalaže vjera?
PULJIĆ: Ovdje bih govorio o vjernicima, jer građani nisu obilježeni vjerskim zbivanjima, nego društvenim zbivanjima. Vjernici katolici su se integrirali u taj građanski društveni život koji je prožet potrošačkim mentalitetom i usmjerenjem na uživanje i vanjštinom. Tako se u javnost nameće pod vidom vjerskog u biti potrošački mentalitet.
NN: Kako posmatrate činjenicu da mnogi ovaj najradosniji hrišćanski praznik proslavljaju u tuđini, daleko od svog zavičaja?
PULJIĆ: Radost Božića je obiteljska radost na svom ognjištu. Isus se rodio u nazaretskoj obitlji sv. Josipa i Marije. U otajstvu Božića čovjek prepoznaje da je voljeno biće, da Bog istinski voli čovjeka te mu se približio rodivši se kao malo dijete. Doduše i Sveta Obitelj je iskusila bijeg pred zločincem Herodom u Egipat, ali se vratila u svoj Nazaret. Želimo učiti od Svete Obitelji, zlo izbjegavati, ali svoj dom voliti. Iako mnogi moraju biti izvan svoga rodnog kraja i zavičaja, ipak i na drugom mjestu mogu naći svoj mir u Bogu.
“Po zakonu ima da nas nema”
NN: Kako biste ocijenili položaj Hrvata u BiH i da li se situacija u godinama iza nas popravljala ili pogoršavala?
PULJIĆ: Nažalost, nije se poboljšalo, nego se pogoršalo. Samim ratom smo istrijebljeni s nekih područja. Nakon rata nismo imali mogućnost povratka radi brojnih smetnji. Dejtonskim sporazumom smo postavljeni u neravnopravni položaj. Ovi posljednji izbori su pokazali tendenciju većine da nas polako izguraju u našim pravima. U tome im pomaže i OHR i PIC, koji perfidno to nazivaju demokracijom i vladavinom zakona. Dakle, po zakonu ima da nas nema.
