Praznik Svih svetih, koji se u hrvatskim govornim inačicama naziva još i Sesvete, Sisveti ili Sisvete, a njim Katolička crkva slavi sve svece, one već kanonizirane i one koji to još nisu.
Svi sveti se slave 1. 11, a liturgija Katoličke Crkve pokazuje kako 1. 11. nije tužni dan, dan za crninu, jer je sve usmjereno slavlju živih koji su dio nebeske Crkve i kojima se raduju anđeli. U taj se dan smještaju svi pokojnici svetačkoga života za koje se nisu vodili postupci kanonizacije, a u zemaljskom su životu ostavili svetački trag i uzor za nasljedovanje.
Prema hrišćanskom vjerovanju smrću su prešli u vječni život, što ne znači prestanak postojanja, već trajanje na drugačiji način, trajanje duše koja Boga gleda, dok tijelo čeka uskrsnuće u Posljednji dan. Ovim praznikom, po katoličkom vjerovanju, slavi se zapravo naše žive kao članove nebeske crkve, koja je putujućoj crkvi suputnica i dio je jedne cjeline.
Još u Isusovo doba u židovstvu je bilo poznato štovanje grobova svetih, a tada su bila važna dva groba: Izaijin kraj ribnjaka Siloe i Zaharijin u dolini Cedrona.
