Nije milosrđe dati psu kost. Milosrđe je podijeliti s njime kost kada si gladan kao on”, riječi su jednog od najčitanijih pisaca prve polovine 20. vijeka Džeka Londona koji je kroz svoje najbolje romane opisao borbu za život, ljude sa dna, potlačene i ponižene.
Pisac koga su zbog teških tema koje je prožimao kroz svoja djela nazivali “američki Gorki” rođen je prije 145 godina, a njegova djela su i danas aktuelna jer je borba za život i danas ista.
Pisao je kratke priče, eseje, novele i romane, te je zahvaljujući svojim djelima postao jedan od prvih književnika kojima je pisanje donijelo novac i svjetsku slavu. Jedan je od začetnika žanra koji je kasnije nazvan naučna fantastika.
Bio je član radikalne literarne grupe “Gomila” u San Francisku, zagovornik socijalizma i borac za prava radnika, a nazivali su ga i herojem radničke klase. Nekoliko svojih djela je posvetio upravo ovim temama. Veoma hrabar bio je uvjeren da je književna i novinarska riječ izvan svih državnih interesa. Zbog toga su ga Japanci hapsili tri puta u četiri mjeseca.
Mnogo je putovao i radio različite poslove. S željom da postane lovac na ostrige kupio je mali brod, koji je nakon nekoliko mjeseci bio toliko oštećen da nije mogao nastaviti plovidbu. To ga je navelo da se učlani u Kalifornijsko društvo za zaštitu riba. S njima je plovio do obala Japana. Jedno vrijeme je radio u mlinu u elektrani, a ne mogavši da izdrži taj teški rad postao je skitnica što ga je odvelo i do zatvora.
Nakon ovih dragocijenih iskustava vratio se u Oukland i upisao srednju školu. Tako je počeo da piše za školski list “The Aegis”, a svoja mornarska i skitalačka iskustva pretvarao je u najljepše stranice svjetske književnosti od kojih su mnoge ekranizovane.
Oslikavajući svoja dobra i loša iskustva, te zanimljive avanture i neobične poslove koje je radio Džek London je napisao roman “Martin Eden” koji se smatra najpopularnijim njegovim djelom. Kritičari smatraju da je riječ o autobiografskom romanu, te da se mogu povlačiti paralele između karaktera glavnog junaka i pisca. Martin Eden i Džek London su ljudi iz nižih slojeva društva koji su uspjeli u književnosti zahvaljujući sopstvenom trudu i talentu. Kao da je u ovom romanu sva svoja iskustva utkao u avanture glavnog junaka koji takođe radi prvo kao mornar, zatim u tvornici i praoni, a sve kako bi uspio da ostvari svoje snove. Martin Eden želi da uspije zbog voljene djevojke, a smatra se da je taj dio romana inspirisan piščevom prvom ljubavlju. Na kraju romanu shvatamo da je Martin Eden cijeli svoj život tragao za ljubavlju i željom da mu društvo oda priznanje, te da je na kraju tog puta shvatio da je izgubio sebe u praznim iluzijama. Pisac nam pokazuje da u građanskom društvu nema mjesta za kreativce i ranjive osobe, te da svi pokušaji da dođemo do materijalnog bogatstva dovode do praznine unutar čovjeka, do smrti čovječje duše.
Kada se spomene ime Džeka Londona odmah se pomisli na roman “Bijeli očnjak” kojim je pisac oslikao život u divljini sjevera, ali i to koliko ponašanje ljudi utiče na oblikovanje ponašanja životinja. Kroz sudbinu Bijelog očnjaka pisac nas navodi da pogledamo sebe iz drugog ugla. Shvatamo da nam veoma često lijepa riječ i jednostavan odnos prema svijetu, životinjama i prirodi mogu spasiti život.
Džek London je preminuo 1916. godine na verandi jedne od koliba na svom ranču. Njegovo imanje je pretvoreno u Istorijski park Džeka Londona koji svake godine posjeti mnoštvo turista.
“Ljubav za životom”
Ovim romanom Džek London je prikazao kako u kriznim momentima čovjek po svaku cijenu želi da preživi i ta želja mu postaje glavno oružje kojim uspijeva da savlada i prirodu. Uviđamo da su ljudi za ljubav, slobodu i nadu spremni da se bore do posljednjeg daha. Roman je objavljen 1905. godine.
