Krijumčari migranata na zapadnom Balkanu samo u toku prošle godine zaradili su više od 50 miliona evra, od čega oni koji “operišu” u BiH između sedam i 10,5 miliona evra.
Podaci su ovo iz najnovijeg izvještaja mreže Globalna inicijativa protiv međunarodnog organizovanog kriminala, u kom se, između ostalog, rasvjetljava na koji način migranti pokušavaju da se domognu Evrope i koju cijenu za to plaćaju. Autori ove studije otkrili su kako je krijumčarenje migranata procvjetalo i postalo unosan biznis posebno nakon zatvaranja “balkanske rute” 2016. Prema njihovom mišljenju, najkritičnije krijumčarske tačke u BiH su tada postale Trebinje, Bileća i Foča, te rijeka Drina na kojoj je vrlo brzo uspostavljena ilegalna krijumčarska ruta za čiji se prelazak plaća od 100 do 500 evra po osobi, pa čak i do 1.500 ako u “aranžman” ulazi i prebacivanje do Bihaća. Prevoz unutar BiH naplaćuje se od 100 do 300 evra, prebacivanje preko granice Crne Gore 400 evra. Ipak, kako su istakli, mjesto na kom se obrće najviše novca jeste Unsko-sanski kanton. Sa ovog područja migranti pokušavaju da pređu granicu s Hrvatskom i za to plaćaju od 1.000 do 2.000 evra (ako je Slovenija krajnja destinacija). Ukoliko je to pak Italija ili Austrija, cijene idu i do 4.000 evra.
Autori ove studije navode i da je od sredine 2020. otvoreno novo mjesto preko kojeg krijumčari pokušavaju da prebace ljude u Hrvatsku, a to se prije svega odnosi na Odžak, Gradišku i Brod, kao i kroz Brčko distrikt.
U izvještaju se navodi da su u ove kriminalne poslove uključeni i pojedini pripadnici policije i graničari, koji se za određenu novčanu naknadu “sklanjaju da ne budu u određenom mjestu u određeno vrijeme”.
U ovu priču uključeni su i sami migranti koji u pojedinim slučajevima vode grupe svojih sunarodnika preko “zelene granice”, a zatim se vraćaju kako bi pomogli sljedećoj grupi. Oni se uvlače u izbjegličke kampove i dogovaraju poslove kako bi zaradili dovoljno novca za odlazak u Evropu. Oni se, prema navodima iz ovog izvještaja, snalaze koristeći aplikacije poput “Gugl mapsa” i često spremaju rute u svoje telefone sa GPS koordinatama. Komuniciraju pomoću društvenih medija, a neke grupe su čak postavile tutorijale na “Jutjubu” o tome kako putovati.
Imuni nisu ostali ni pojedini taksisti, što legalni, što nelegalni, a postalo je sve češće i da vozači kamiona prevoze migrante uz određenu naknadu. Jedan od posljednjih trendova je i zapošljavanje “pratećeg osoblja” za vozače kamiona. Kako se objašnjava u ovom izvještaju, migranti dobijaju pismo kompanije sa sjedištem u Evropi i putne isprave za osobu koja liči na nosioca, ali to nije on. Ta dokumenta moguće je pokazati policiji kao dokaz da se migrant “vraća kući”.
Autori ovog izvještaja osvrnuli su se i na to kako migranti dolaze do neophodnog novca navodeći da obično do njega dolaze putem “Vestern uniona”. Drugi način prenosa novca i plaćanja krijumčarskih usluga je polaganje novca na račune otvorene na kladionicama na mreži. Krijumčari, koristeći kod koji su im dali migranti, s računa oduzimaju naknadu kada migranti pređu granicu.
Igra
Dio migranata koji su ostali bez novca pokušava da pređe granicu koristeći tehniku koju nazivaju “igrom” – nekoliko muškaraca, potencijalno maloljetnih, iz grupe od možda 20 ljudi pokuša preći granicu znajući da postoji velika šansa da će biti uhvaćeni. Ovaj manevar skreće pažnju policije i ostatak “ekipe” uspijeva neprimjetno da pređe granicu.
Fikseri
Na migrantskoj muci dobro zarađuju i takozvani fikseri koji dovode migrante u kontakt s krijumčarima, predlažu rute i sigurne kuće i upozoravaju na policijske patrole.
