Kuća u Travniku atrakcija – Ivo Andrić motiv mnogim turistima za posjetu BiH

0
41

Zaostavština nobelovca Ive Andrića čije su riječi za vijekove ostavile traga na svjetskoj književnoj sceni za mnoge inostrane turiste jedini je motiv dolaska u Bosnu i Hercegovinu te često i posjete samo tri grada važna za njegov životopis i literaturu Travnik, Višegrad i Sarajevo.

Posebno mjesto u tom trouglu gradova ima Travnik koji se može podičiti Memorijalnim muzejom Rodna kuća Ive Andrića, kao depadansom Zavičajnog muzeja Travnik. Oni koji ga pohode žele osjetiti barem djelić tadašnje atmosfere grada u kojem se rodio te spoznati više o pravcu sazrijevanja književne misli tog velikana.

Kustos te memorijalne muzejske institucije Enes Škrgo podsjeća da Rodna kuća Ive Andrića kao depadans Zavičajnog muzeja Travnik postoji od 30. augusta 1974. godine te da je djelovao pod nazivom Spomen muzej. Na dan Andrićeve smrti 13. marta 1975. godine nazvan je Memorijalni muzej. Naglašava da je stalna izložbena postavka imala do danas nekoliko promjena, posljednja je urađena 2011. godine s namjerom da se na muzeološki atraktivniji i vizuelno privlačniji način predstavi Andrićev život i književno djelo.

Originalna rodna kuća u travničkoj mahali Zenjak, otkupljena od posljednjeg privatnog vlasnika Pere Zeca, zbog trošnosti nije bila uslovna za muzejske namjene te je u cjelosti rekonstruisana 1974. godine.

Pored ostale ponude, Memorijalni muzej posjetiocima nudi da obiđu dvije prostorije – Rodna soba i Soba posvećena romanu “Travnička hronika”. Prva, kako ističe kustos Škrgo, dio je stalne izložbene postavke u kojoj je postavljen nešto bogatije dekorisan mobilijar tipičan za bosanske urbane porodice s kraja 19. vijeka.

Ivo Andrić rođen je 1892. u Travniku, a već s dvije godine s majkom odlazi u Višegrad te kasnije u Sarajevo, gdje završava gimnaziju. Bio je veliki pjesnik, novelist, romanopisac i esejist. U Zagrebu je započeo studij istorije, filozofije i slavistike, a nastavio ga je prvo u Beču pa u Krakovu. Studij je završio 1924. u Gracu, a njegova tema rada bila je kako živjeti pod turskom vlašću.

Pošto je bio naklonjen pokretu “Mlada Bosna”, početkom Prvog svjetskog rata bio je čak i pritvoren. Poslije 1917. odlazi u Zagreb gdje se počinje baviti književnošću. Godine 1919. godine počinje raditi u diplomatiji i to u ambasadama Kraljevine Jugoslavije. Bio je smješten u Rimu, Parizu, Madridu, Bukureštu, Gracu, Briselu, Ženevi i Berlinu.

Novi dom kasnije pronalazi u Srbiji. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1961. godine za djela “Na Drini ćuprija” i “Travnička kronika”. Cjelokupni novčani dio nagrade u vrijednosti od oko milion eura donirao je Bosni za izgradnju biblioteka i kupovinu knjiga.

Umro je 1975. godine u Beogradu, gdje je i sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.

(Fena)

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here