Proslavljeni filmski reditelj Emir Kusturica i profesor Filološkog fakulteta Milo Lompar razgovarali su večeras sa studentima Fakulteta političkih nauka o izostavljanju srpske tradicije i kulture u savremnom umjetničkom stvaralaštvu u Srbiji.
Kusturica je studentima kazao da ne želi da snima “prigodne” filmove… nešto što je država odlučila.
– Nema šanse da ja molim za film kao Veljko Bulajić. Mora neko da prepozna da je moj rukopis dovoljno valjan da prenese tako veličanstvenu temu kao što je Andrićeva ”Na Drini Čuprija”, mada moram da priznam, da se ministar kulture sjetio moje namjere da snimim film o Jasenovcu- rekao je Kusturica.
Cijenjeni reditelj je naglasio da istorijski filmovi epohe koje bi on snimao moraju da budu dio koncepta, koji trenutno ne postoji u okviru naše kulturne politike.
– Treba naći dirljivu priču da bi se filmski predstavilo sve što se događalo u Jasenovcu ili potrošiti mnogo novca da bi se dočarala slika vremena kojeg je Andrić tako uzvišeno ispisao u svom djelu “Na Drini Čuprija” – kazao je Kusturica.
Srpski kulturni obrazac, prema riječima Kusturice i Lompara, čine svetosavska tradicija, kosovska tradicija, seoba Srba, sekularno iskustvo koje čine Dositej Obradović i Vuk Karadžić i genocid nad srpskim narodom, koji, kako kažu, još nije osvešćen.
– Izvan teorije, ti kulturni obrasci deluju obeshrabrujuće u praksi. Oni nisu napušteni, ali zbog okolnosti koje je nametnula četvrta industrijska revolucija i informatika, uticaj srpske kulture u novom svijetu je minoran – rekao je Kusturica i dodao da smo mi ipak narod koji je “izbacio” više pjesnika, pisaca, slikara, nego, na primjer, Česi.
– Kod nas se u posljednje vrijeme pojavljuje bezimena literatura. Sa kinematografskim stvaralaštvom skrenuli smo sa pravca u kojem je moguće da oživimo našu tradiciju. Mi danas imamo programersku kulturu koja dolazi putem ekrana i koja nema ni moralnu ni estetičku vrijednost. Moral i estetika se jedva spominju u dnevnom životu – naveo je Kusturica.
On je iznio svoje dobro poznate stavove o “teroru” političke korektnosti u glavnim tokovima umjetničkog stvaralaštva.
“Politička korektnost jednaka je autocenzuri. Ishodište te autocenzure jeste posljedica jednog društva koje ne može da istrpi istinu. Fejsbuk je ono što je bio rokenrol i televizija kada smo mi odrasli. To je slika svijeta koja se dijeli između ljudi i koja odjednom iz nekog ideloškog razloga biva zabranjena. Autocenzura uvodi zapadnu civilizaciju u agoniju – zaključio je Kusturica.
