Na današnji dan, prije 34 godina, preminuo je srpski pjesnik Miroslav Mika Antić.
U mnogim tekstovima o njemu možete pročitati da nije volio da priča o sebi, ali je volio da piše naširoko o mnogim stvarima i događajima. Najautentičniji pjesnik domaće književnosti i najveći srpski boem druge polovine prošlog vijeka napisao je stihove u kojima i danas inspiraciju traže mnoge generacije.
Najmanja pesma
Evo najmanje pesme!
Manja je od zrna maka.
U njoj je jedan osmeh
i pismo od jednog dečaka.
Ako znaš ko ga šalje
– što da ti pričam dalje.
Ako ne znaš ko ga šalje
– šta te se tiče dalje.
“Najmanja pesma“ je samo jedna od mnogih njegovih pjesama, u kojoj je jednostavnim i kratkim stihovima rekao toliko toga. Miku mnogi smatraju dječijim pjesnikom, ali on je kroz svoje “dječije“ pjesmice učio i mlade i stare velike životne istine. Napisane dječijim rječnikom njegove pjesme mahom pogađaju sve uzraste. A zašto je to tako, i sam je jednom prilikom objasnio rekavši da je svima nama potrebno “odrasti do deteta“.
Za Miku Antića često kažu da se bavio svim ovozemaljskim profesijama, iako ga mi pamtimo kao jednog od omiljenih srpskih pjesnika, Mika je bio i putopisac, novinar, slikar, pa čak i bokser i to prvak rodnog kraja, Banata. O tome koliki je trag ostavio vojvođanski boem, moglo bi se pisati unedogled, ali to nije čak ni potrebno, jer je on svojom poezijom rekao najviše, pokazao nam je da je u duši vječiti dječak i veliki čovjek.
Svoju prvu pjesmu Mika je napisao sa 16 godina, i od tada napisao je bezbroj pjesama o ljubavi, djeci, prijateljstvu, životu i mnogim drugim temama koje su ga okruživale. Uvijek je govorio da se o njemu najbolje brinu oni koji ga ostave na miru, a zapravo ga je najviše krasila sposobnost da razumije drugog, “običnog” čovjeka.. i o tome bi često pisao.
Miroslav Mika Antić rođen je 1932. godine u Mokrinu, otišao je sa ovoga svijeta 1986. godine, ali ostao je besmrtan. O njegovoj besmrtnosti najbolje svjedoče upravo njegovi stihovi. Mnoge pjesme nalaze se u školskim čitankama, uz njih najmlađi i danas odrastaju, a oni stariji često mu posvećuju pjesme.
/RTRS/
