Razmišljanje o povratku u moje rodno selo bila je nedoumica, da li je to korak naprijed ili nazad, međutim proradio je “duh da je sve lakše kod kuće”, što se na kraju i ispostavilo kao tačno, vratio sam se u svoje rodno selo Mokronoge i tamo pronašao sebe te sada vraćamo život u ovu malu društvenu zajednicu, koja se nalazi svega sedam kilometara od Drvara.
Rekao je tridesetjednogodišnji Miloš Bajić, koji se nakon proteklih ratnih dešavanja doselio u Prijedor te, iako je nakon završetka školovanja u Prijedoru imao povremenih poslova, pojavila se opcija za posao u Istočnom Drvaru. Za njega tada dileme nije bilo. Presudila je ljubav prema rodnom selu, koja ga je vratila na kućno ognjište u ovo povratničkom mjesto.
“Pozitivno mišljenje i stav da je čovjek potpun tek onda kada je na svom ognjištu i da mu nigdje nije lijepo kao kod kuće bili su uzlazna stepenica za mene. Zato nisam imao nedoumica da se zaposlim u susjednoj opštini, koja je, takoreći, blizu mog kućnog praga, gdje sam proveo prve godine svog života”, ispričao je Bajić, koji dodaje da mu nije teško što svak dan putuje na posao iz Drvara do Istočnog Drvara, jer se nakon završenog radnog dana vraća rodnoj kući.
Kako ovaj mladić kaže, dok je živio u Prijedoru, ljubav prema Mokronogama je trajala, pa je i tokom raspusta uvijek odlazio u ovo drvarsko selo.
“Tokom odrastanja u Prijedoru obilazio sam porodično ognjište u vrijeme raspusta i praznika, a kasnije i tokom studiranja mir i tišinu sam nalazio u selu. Iako se slabo sjećam života prije dolaska u Prijedor, kroz maglu pamtim kolone izbjeglica, uplakanu djecu, glađu i žeđu izmučen narod. Odrastanje i navikavanje na Prijedor išlo je lijepim tokom, bio sam dijete i lako sam se adaptirao na novo okruženje. Međutim, uvijek sam bio vezan za Drvar te se uvijek dešavalo nešto što ima veze sa Drvarom, poput toga da mi je prva učiteljica bila iz Drvara”, rekao je Bajić.
Iz ljubavi prema rodnom selu odlučio se da pomogne svom gradu i Mokronogama tako što će se boriti da vrati život u ovo selo, a time i u Drvar.
Upravo iz tog razloga i razloga što u selu ima mnogo omladine, osnovali su Udruženje mladih “Mokronoge” Drvar, na čijem čelu se on i nalazi.
“U njemu su vrijedni ljudi i zajedno sa Omladinskom organizacijom iz Drvara trudimo se da oživimo grad. U dosadašnjem periodu uspjeli smo da uradimo značajne projekte, poput dva igrališta za djecu, te smo organizovali pomoć oboljeloj mještanki. Kupovinom hrane, igračaka i drugih sredstava zabavnog i didaktičkog karaktera snabdjeli smo Dječji vrtić ‘Majka Hrabrost’ u Drvaru, prikupljali smo novac za djecu Kosova i dijelili paketiće našim mališanima”, kaže Bajić.
On je rekao da su to male stvari, ali da su od velikog značaja za ovu opštinu.
“U dva navrata rekonstruisali smo seoske makadamske puteve. Od sredstava Instituta za razvoj ‘Kult’ rekonstruisali smo devastirane prostorije u Domu MZ Mokronoge, u kojima imamo kancelariju za rad i druženje članova. Uskoro očekujemo i implementaciju projekta uređenja jednog izletišta u selu”, kaže Bajić.
Bajić ističe da je ova mjesna zajednica jedna od rijetkih koje nisu imale spomen-obilježje za poginule borce u proteklom ratu, te su aplicirali na javni poziv Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite RS i dobili sredstva za spomen-ploču za 15 nastradalih Mokronožana, koja će biti osveštana i postavljena 26. jula.
Kako kaže Bajić, iako su Srbi na ovim prostorima doživjeli velike nedaće, prognanstvo i teške povratničke godine, život se normalizuje te su se ljudi povezali jedni sa drugima ne zbog nacionalnog, već isključivo zbog lokalpatriotskog naboja.
“To je ono preko čega moramo preći da bismo život napravili boljim, kako za nas sada, tako i za generacije koje dolaze, jer život teče dalje, bez obzira na nacionalnost. Podstičemo mlade da se aktiviraju, pokušavamo da se povežemo sa mladima iz drugih krajeva da donesemo promjene ka boljem u okruženju”, rekao je Bajić.
Pojasnio je da Drvar ima mnogo raseljenog stanovništva u Banjaluci, Beogradu, Novom Sadu, te da postoje mnogi dobri ljudi i udruženja iz ovih gradova koji pomažu Drvaru kroz različite programe i aktivnosti.
“Za našu lokalnu zajednicu važno je da se ostvari kvalitetnija komunikacija sa dijasporom i međunarodnim fondovima, da ta saradnja bude dvosmjerna, a uz to je potrebno ukazati i domaćoj javnosti na značaj istih”, smatra Bajić.
