Nikolaj II Romanov i njegova porodica ubijeni su na današnji dan, 17. jula 1918. godine.
Nikolaj II Aleksandrovič bio je posljednji imperator sveruski, kralj Poljske i veliki knez Finske. Vladao je od 20. oktobra/1. novembra 1894. do 2/15. marta 1917. godine. Vladavinu je okončao abdiciranjem tokom Februarske revolucije.
Bio je sin i nasljednik Aleksandra III i Marije Fjodorovne, danske princeze Dagmar prije udaje. Supruga mu je bila Aleksandra Fjodorovna sa kojom je imao petoro djece, četiri kćeri i jednog sina.
Period njegove vladavine obilježen je ekonomskim razvojem Rusije i istovremeno porastom socijalno-političkih protivriječnosti i revolucionarnih pokreta koji su doveli do Ruske revolucije (1905) i Oktobarske revolucije (1917). U spoljnoj politici vodio je politiku ekspanzije na Daleki istok gdje je vodio rat sa Japanom. U Prvom svjetskom ratu priključio se bloku Sila antante.
Odrekao se prijestola u jeku Februarske revolucije (1917) i od tada se nalazio pod kućnim pritvorom zajedno sa porodicom u Carskoselskom dvorcu. U ljeto iste godine, odlukom Privremene vlade, sa porodicom je upućen u Tobolsk. U proljeće 1918. godine boljševici su ga prebacili u Jekaterinburg gdje su ga i streljali 17. jula 1918, zajedno sa porodicom i četvoro slugu.
Imperatora Nikolaja II Aleksandroviča kanonizovala je 1. novembra 1981. godine Ruska pravoslavna zagranična crkva koja tada nije bila u jedinstvu sa Moskovskom patrijaršijom. Devetnaest godina kasnije, 2000. godine i pomjesna Ruska pravoslavna crkva ga je kanonizovala zajedno sa suprugom i djecom. Proglašeni su za mučenike.
(nationalgeographic.rs)