Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas slave Svetog jevanđelistu Marka, saputnika i pomoćnika apostola Petra koji je u svojoj poslanici, Marka nazvao svojim duhovnim sinom.
Kad je Marko bio sa Petrom u Rimu, zamoliše ga vjernici da im napiše spasonosnu nauku Gospoda Isusa i Njegov život i čudesa.
Marko je napisao Sveto jevanđelje koje je i apostol Petar posvjedočio kao istinito, i tada Marka postavio za episkopa i propovednika u Misiru. Misir je u to vrijeme bio u mraku neznaboštva, gatarstva i idolopoklonstva, ali je Marko uz pomoć božju posijao sjeme hrišćanstva po Liviji, Amonikiji i Pentapolju.
Iz Pentapolja došao je Marko u Aleksandriju i tu osnovao crkvu, postavio episkopa, sveštenike i đakone, te i ovde učvrstio hrišćanstvo.
Svoje propovjedi potkrepljivao je mnogim čudesima i dobrim djelima. Bježao je od progona u Pentapolj, a potom ponovo u Aleksandriju. Neznabošci su tada uhvatili Marka i uz silne pogrde vukli ga ulicama Aleksandrije.
Sav ranjav i krvav dospio je u tamnicu gdje mu se javio anđeo nebeski, a potom i Gospod Isus krepeći ga riječima: “Mir tebi Marko, jevanđeliste moj!” Marko ja odgovorio:”Mir i Tebi Gospode moj, Isuse Hriste!”
Sutradan su ponovo počeli da ga muče, ali on je izdahnuo i otišao u bolji svijet.
Besjeda kaže:
“U ovom sijvetu neprestanog pokreta i neprestanih promjena, čovjek htio ne htio mora biti zaposlen, bilo dobrim bilo zlim djelovanjem. Lenjiv čovjek nije nezaposlen: on je vrijedni poslenik đavola. Lenjo tijelo i lenja duša najpodesnija je njiva za đavolsko oranje i sijanje.”
U narodu se Markovdan svetkuje uvijek 8. maja kao zavetina u mnogim naseljima. Markovdan je takođe i krsna slava mnogih srpskih porodica.
Po narodnom vjerovanju, ako je na Đurđevan neko dočekao jutro u postelji ili mu je tog dana neko predao san – što je značilo da će tokom cijele godine biti dremljiv, a možda i bolešljiv – taj treba da odspava i na Markovdan, pa će se tako izbaviti od pospanosti i bolesti.
telegraf.rs
