Nevenka Bijelić iz Čorli, kod Prnjavor, prije sedam godina uspostavila je neobično prijateljstvo sa srnama. Prva je bila rođendanski poklon, a danas ih u ovom domaćinstvu ima četiri uz jednog srndaća.
Nevenkina naobična priča o velikoj povezanosti i ljubavi sa plahovitim životinjama počinje 2012. godine kada je od kćerke dobila nesvakidašnji rođendanski poklon.
„Te godine mi je kćerka iz šume donijela lane zamotano u vreći i rekla da je to poklon za rođendan. Nisam znala odmah šta je skriveno, a kada sam vidjela lane bila sam presrećna. Кako je bilo maleno unijela sam ga u kuću gdje je spavalo u jednom ćošku sobe. Imalo je posebno spremljeno mjesto da može ležati“ , priča Nevenka.
Кako je vrijeme prolazilo lane je postalo srna koja je slobodno ulazila i izlazila iz kuće, ali se nakon dvije godine razbolila.
„ Iako smo angažovali veterinara srna je uginula. To je za mene bilo jako potresno, plakala sam“ , kaže Nevenka.
Drugu srnu je u porodica Bijelić udomila zahvaljujući Nevenkinom bratiću koji ju je tokom radova pronašao u polju zobi.
„Nju sam postepeno pripitomljavala. Prvih šest mjeseci nije htjela u dvorište, tada ih je bilo i po sedam zajedno u šumi. Stalno sam je hranila, a ona se kako je vrijeme odmicalo sve više približavala kući i tako se navikla da bude kod nas. Dobila je i ime Milana, jer nam je svima veoma mila“ , priča Nevenka.
Srna u određeno vrijeme godine, najčešće u julu i avgustu, zbog parenja napušta svoje mirno utočište u dvorištu porodice Bijelić i odlazi u šumu. Iako je selo oivčeno velikim šumskim prostranstvom Careve gore uvijek se iznova vraća.
„Кada je prvi put otišla bojala sam se da se neće vratiti, ali sam je nakon nekoliko dana vidjela u potoku u blizini kuće. Tada sam znala da se sigurno neće udaljavati od nas. Ovdje imaju potpuno prirodno okruženje zbog čega vjerovatno ne odlaze“ , kaže Nevenka.
Srna Milana se do sada nekoliko puta kotila i na svijet donosila zdrav podmladak, a idućeg mjeseca očekuje se nova prinova.
„Okotila je prvo dva, pa potom tri laneta. Nakon toga se razbolila i dvije godine se nije kotila. Prošle godine je na svijet donijela dvoje lanadi, sada je ponovo skotna, a oko Spasovdana očekujemo novi podmladak“ , pojašnjava Nevenka.
Ova neobična ljubav uspostavljena između čovjeka i divlje životinje ogleda se i kod hranjenja, jer iako imaju sve prirodne uslove da se same hrane, srne više vole da dobiju obrok iz ruke svoje dobrotvorke.
„Nisu zahtjevne, pomalo jedu, dajem im žita, prekrupe, kada imam jabuka, trave , lista. Tokom zime donosim im sijena, žita. I divljim sam tokom zime nosila u šumu kukuruza. Sada ima trave i lista pa se mogu i same hraniti , ali im je draže kada im ja donesem. Volim ih , a i one mene“ , pojašnjava Nevenka.
O srnama i srndaću starom četiri godine brinu se i ostali članovi domaćinstva, sinovi Marko i Siniša, kao i unučad. Ipak, Nevenka je nezamjenljiva. A i one za nju.
„To mi je lijek. Кad pogledam kroz prozor i vidim ih u dvorištu puno mi je srce“ , naglašava Nevenka.
T.S. – SRNA
