Za Mišu, Dajanu i Snježanu Mirković podrška romskoj zajednici nije samo posao već je važan dio njihovog života.
Naime, porodica Mirković od 2010. godine sarađuje s Romi Ćej (Romkinja), jedinom organizacijom za ženska prava u Prnjavoru, općini na sjeveru Bosne i Hercegovine.
Snježana Mirković je predsjednica organizacije, a Mišo i Dajana Mirković su posrednici romske zajednice “otac-kćerka”. U svakodnevnom radu komuniciraju s Romkinjama i ženama kako bi im pomogli da ostvare svoja prava i dobiju pristup socijalnim i zdravstvenim uslugama u svojoj zajednici.
Udruženje Romani Ćej je partnerska organizacija Udruženja Bolja Budućnost, romske ženske organizacije i implementacijskog partnera regionalnog programa EU-UN za borbu protiv nasilja nad ženama na zapadnom Balkanu i u Turskoj, finansirana od strane Europske unije.
Ove organizacije zajedno rade na izgradnji povjerenja između lokalnih romskih zajednica i javnih institucija te na poboljšanju pristupa uslugama za zaštitu od nasilja u porodici među marginaliziranim grupama žena u njihovim zajednicama, uključujući i romske žene.
U posljednje dvije godine Mišo i Dajana Mirković svakodnevno su putovali kako bi razgovarali s romskim ženama i muškarcima te na taj način izgradili most između romske zajednice i javnih ustanova. Pomažu u svemu – od problema s kanalizacijom, nabavkama školskog pribora ili kućanskih aparata, rješavanju klizišta pa sve do prijavljivanja i praćenja slučajeva nasilja u porodici.
Zbog svog ranjivog položaja, Romkinje i muškarci u BiH često nemaju jednak pristup uslugama i informacijama, što rad porodice Mirković čini mnogo značajnijim.
„Pratimo slučajeve od početka do kraja i zajednica nam vjeruje. Posjećujemo zajednice, proučavamo problematiku, a zatim dalje sarađujemo s pojedincima i institucijama. Kada jedna osoba nauči kako se treba postupiti, znanje se prenosi dalje “, kaže Mišo Mirković.
Snježana Mirković objašnjava da je organizacija stvorena s ciljem da pomogne Romkinjama kako bi postale svjesne svojih prava, piše UN Women.
„Počeli smo s radionicama o prevenciji nasilja i trgovine ljudima i polako smo počeli sticati povjerenje drugih građana u našoj općini. Žene su nam počele dolaziti i prijavljivati nasilje, a mi se potom obratimo institucijama kako bismo pratili slučajeve“, kaže ona.
Pored rada s romskom populacijom, udruženje radi i s pripadnicima drugih marginaliziranih grupa, poput žena koje imaju četvoro i više djece, seoskih žena i izbjeglicama.
Poseban dio njihovog rada podrazumijeva rad sa ženama koje su preživjele nasilje u porodici. Najveća prepreka s kojom se suočavaju Romkinje u prijavljivanju nasilja je strah da ih policija, nadležnih institucija koje ih ne štite te strah da im počinitelji ne oduzmu djecu.
„Na žalost, stigma, diskriminacija i odbijanje pomoći romskim ženama i dalje su prisutni iako ih ljudi negiraju“, kaže Dajana Mirković.
“Romkinje imaju više poteškoća u dobijanju institucionalne pomoći. tada im objasnimo kako imaju svoja prava te da ne moraju ostati s nasilnicima”, objašnjava Mišo Mirković.
Dajana Mirković jednostavnim riječima opisuje svoj posao posrednika: „Ovdje smo za sve što im treba. Ako nas usred noći neko nazove, ustajemo i odlazimo na teren. Bez obzira na problem, pokušavamo pružiti našu podršku, bilo da se radi o nasilju, diskriminaciji, finansijskoj pomoći ili nečem drugom.”
„Ni jedna osoba koja nam se obrati neće biti odbijena“, kaže Snježana Mirković.
Udruženje svake godine odvodi Romkinje iz Prnjavora i obližnjih općina – Vukosavlje, Doboj, Stanari – na ginekološke preglede i briseve, a nedavno su počeli uzimati i muškarce romske nacionalnosti na preventivnu zdravstvenu zaštitu protiv raka debelog crijeva.
Pozitivan utjecaj njihovog rada je jasan.
„Mnogo se stvari mijenja – ljudi transformišu svoje mišljenje i stavove“, kaže Mišo Mirković. “Podiže se svijest i žene su shvatile svoju vrijednost – da imaju prava, da su zaštićene i da postoje ljudi s kojima mogu razgovarati”, dodaje on.
