Dobila je ime po rijeci, a riječ je o grlu iz vlastitog uzgoja prnjavorskog porodičnog gazdinstva na kojem sve poslove obavlja domaćin Boro Babić sa svoja dva sina.
Krava Tara proglašena je rekorderkom po proizvodnji mlijeka u Republici Srpskoj, u prošloj godini. Ova ljubimica farme “Babić” u naselju Gornji Štrpci kod Prnjavora, lani je proizvela 11.680 litara mlijeka u laktaciji, što je više i od evropskog prosjeka.
Dobila je ime po rijeci, a riječ je o grlu iz vlastitog uzgoja ovog porodičnog gazdinstva na kojem sve poslove obavlja domaćin Boro Babić sa svoja dva sina.
“Ovdje je oteljenja i othranjena, sada je trenutno u četvrtoj laktaciji”, priča zadovoljno Marko, jedan od Borinih sinova, naglasivši kako imaju još krava koje daju od osam do 10 hiljada litara, ali Tara je nadmašila sve njih.
Sve sami proizvode
Na farmi je 160 grla u slobodnom uzgoju i svaka od njih ima svoje ime. Mezimica je više, uz ovu koja daje najviše mlijeka, tu su i one umiljate koje se ne odvajaju od gazdi svaki put kada kroče među njih. Prema riječima našeg sagovornika, dobri rezultati u proizvodnji mogu se očekivati onda kada se poslože genetika i ishrana.
“Naše krave dnevno jedu 30 kilograma silaže, 15 kg sjenaže, tri kilograma pivskog trebera i sedam kilograma koncentrata koji se dodaje u te mjere obroka, a ostalo doziramo zavisno od proizvodnje“, navodi i ističe kako koncentrate sami pravi od žitarica koje uzgajaju.
Na oko 180 hektara zemlje, koliko ukupno obrađuju, Babići posiju i soju, suncokret, kukuruz, pšenicu, ječam i sve ostalo što im treba. Godišnja ulaganja su, kažu nam, ogromna, a cijena mlijeka jedva da može pokriti troškove.
“Može ovako kada mi sve proizvedemo, ali radimo skoro 24 sata svaki dan. Radnika nemamo, a ni slobodnog vremena. Da vam iskreno kažem, život nije nekakav. Imamo svoju mehanizaciju kompletnu, ali da bi normalno živjeli fali radnika“, priča Marko koji sa svojih 33 godine, uprkos napornom radu, ne razmišlja da napusti zemlju.
Odrastao na farmi
Situacija ovdje, kako opisuje, nije katastrofalna, ali je daleko od dobre. No, smatra da ni “tamo negdje preko granice”, nije mnogo bolje. Cijeli život je, priča nam, proveo na farmi.
“Djed je to radio prije rata, pa su sve morali zatvoriti. Mama i tata su poslije imali nekoliko krava, a od 2000. su polako proširivali. Prije više od decenije smo napravili farmu i krenuli intenzivnije”, dodaje.
Iako je posao težak, raditi se mora, a napredak podrazumijeva i stalne investicije. Pa tako i na farmi Babić pokušavaju stizati trendove savremene proizvodnje. Ovaj mladi poljoprivrednik navodi da će za oko mjesec dana ovdje robotizirati mužu.