Prnjavorlive- ŠARGIJA PRIČA STO JEZIKA

0
484

Autor: Marijan Popadić

Mile Kovjanić iz Štrbaca godinama se bavi izradom šargija, po čemu je postao prepoznatljiv u cijeloj regiji

Svako selo prepoznatljivo je na svoj način, a Štrpce na daleko poznaju po zvuku šargije, koja je, moglo bi se reći, lična karta ovog živopisnog mjesta. Zvuk šargije u Štrpcima odavno se udomaćio, pa bez njega nije se moglo zamisliti nijedno seosko prelo, zbor, radna akcija, sijelo ili slavlje. Svaka kuća imala je počasno mjesto za ovaj muzički instrument. Vremenom, izvornu muziku zamijenili su neki novi muzički pravci, pa se šargijanje sve rjeđe čulo. Ipak, ovaj instrument nije u potpunosti pao u zaborav, zahvaljujući nostalgičarima za etno zvukom. Čuvari tradicije su rijetki, a jedan od njih je i Mile Kovjanić (60) koji se preko 30 godina bavi izradom šargija, a u slobodno vrijeme u njegovim rukama ožive zvuci uz koje su uživali naši preci.

“Izradom šargija bavio se moj rođak, Zdravko Todorević, od koga sam naučio zanat. Kad sam naučio šargijati, od koga god sam kupio šargiju, nešto mi se činilo da bi je trebalo doraditi i onda sam počeo samostalno da ih pravim. Izrađivao sam šargije po svom ukusu i tako je to krenulo i traje i danas” priča Kovjanić. Od vrste drveta, kaže, zavisi i zvuk koji izlazi iz ovog instrumenta. Ako se radi o čobanici, takozvanoj samici, dobar je javor, a za šargije koje će pratiti violinu ili orkestar, bolji je orah. Za izradu je potrebno vrijeme, a najvažnije je, kaže Mile, da se ispoštuje procedura.
“Za dan se može iskopati i ostaviti da se suši. Kada drvo odradi svoje, dotjeruje se i sastavlja. Ponovo mora da odstoji, da se nebi iskrivila. Optimalno vrijeme za izradu je godina dana, da sve bude gotovo i da se dobije pravi kvalitet, jer dok se navežu žice, postave pragovi i perde, treba da prođe period da se svi korišćeni materijali stope u cjelinu. Na kraju se instrument prebrusi jer se mora dobiti totalno ravna površina, da žice stoje besprijekorno zategnute” priča Kovjanić.


Alat za izradu šargija je teško dostupan, pa većinu ovaj majstor izradi sam za svoje potrebe.
“Cirkular, oblaricu i druge standardne alate i mašine imam, ali alat za kopanje i specijalne alate pravim kod kovača. Radi se o specifičnom i unikatnom alatu, raznim kopačama koje se nemogu kupiti, ravna glijerca i mnogo drugih alatki mi je potrebno da se drvo ne bi cijepalo. Najteže mi je kutlu izraditi, jer je potrebno da taj korpus, odnosno kutla, bude tri milimetra debela, a da je nigdje ne probijem. Recimo, kod gitare, stave se tanke letvice u kalup i mnogo je lakša za izradu, dok se za šargiju kopa dugo, a sve mora biti milimetarski precizno” otkriva Mile.

 

Šargije su najviše do sada kupovali članovi raznih kulturno umjetničkih društava, a često njegovo domaćinstvo posjete i ljudi koji žive u dijaspori.
“Dolazili su mi i ljudi koji su radili razna istraživanja o ovom instrumentu. Meni je recimo, najveće oduševljenje izazvala posjeta mladih ljudi koji su rođeni i odrasli u dijaspori, neznaju čak ni da pričaju dobro naš jezik, ali šargiju sviraju odlično. Momak od 20 godina dođe iz Beča i kupi sebi šargiju. Odlično svira! Ovdje omladina bježi od šargije. Bila je i jedna gospođa iz Londona kod mene, ona je radila istraživanja za doktorat sa Kraljevskog univerziteta. Sjećam se da odlično svira šargiju i violinu i kupila je šargiju. Veoma se zainteresovala za našu izvornu muziku i bila je fascinirana tim fenomenom da ljudi koji nisu živjeli na ovom terenu, a porijeklom su sa ovih prostora, neznaju naš jezik, ali znaju da perfektno sviraju naš izvorni melos.Tako sam zaključio da šargija priča sto jezika. Učestvovao sam i na izradi seminarskog rada o šargiji kao fenomenu, koji je u Beogradu na Muzičkoj akademiji dobio veoma visoku ocjenu.”
Kovjanić je posjećivao i razne sajmove, a kaže da šargija živi i dalje, od Drine pa do Prnjavora.
“Kod nas je ovdje specifična situacija, jer smo na granici. Pola je mala tambura krajiška, a pola je šargija, podijeljenja je opština. Na takmičenju sela koje je održavano u Biljeljini, morao sam da objašnjavam da je moj kraj šargijaški i da držim šargiju ko indijanac koplje i branim ovaj naš dio od krajišnika” priča kroz smijeh Kovjanić.

Na pitanje šta misli da je potrebno znati o šargiji Mile kaže da je kod sviranja šargije uvijek je najvažnije da imaš talenta i osjećaj za muziku, da znaš prilagoditi glas zvukovima žica i shodno tome ga mijenjati. “Nisam završio školu niti sam muzički obrazovan, ali sam, zbog silne ljubavi koju sam osjećao prema ovoj vrsti muzike, ipak uspio da postignem šta sam htio i drago mi je da sam u tome istrajao. Žao mi je samo što se mladi ne interesuju dovoljno za ovaj instrument, ali trebali bi raditi na tome da znamo više o svojim korijenima i načinu na koji su živjeli naši preci” poručuje Kovjanić. A onda uzima šargiju u ruke i počinje…Zvuk nekih starih, zaboravljenih vremena odzvanjao je štrbačkim pejzažima, dok smo našeg sagovornika slušali kako sa posebnom energijom, kroz žice šargije, spaja prošlost i sadašnjost, sa nekom posebnom sjetom u očima ovog veoma nadarenog i osebujnog umjetnika.

Električna šargija

Milu Kovjanića mnogi su čuli kako svira električnu šargiju na YouTube kanalu, ima veliki broj pregleda, tako da mu društvene mreže svakako dobro dođu. Na pitanje kako je došao na ideju da izradi električnu šargiju, kaže da voli rok muziku, pa je htio čuti kako na šargiji zvuči Deep Purple.

“Napavio sam šargiju koju sam prilagodio raznim muzičkim pravcima, pa i rokenrolu, jer je to muzika moje mladosti. Ni sam neznam koliko sam šargija do sada izradio. Pravio sam i privjeske i razne ukrase, radio prepravke, dorade i mnoge druge zahvate. Radio sam i krajiške tambure, gitare, ali sad za to nemam vremena, jer mi posao oduzima puno vremena pa je hobi u drugom planu.

 

 

 

 

Dvoreda šargija
U kolekciji šargija koje se nalaze u dnevnom boravku, Kovjanić ima i dvoredu šargiju koja je napravljena u periodu obilježavanja 600 godina od Kosovske bitke. Dasku je, kaže, prerađivao već 13 puta jer se izliže. Ova šargija nema cijenu. Na njoj se mogu napraviti dva štima, a njen zvuk, kada je Mile zasvirao, dosegao je nekoliko stotina godina unazad…

 

 

Koliko će Kovjanić svoje znanje o šargiji uspjeti prenijeti na mlade naraštaje, neznamo, ali da se o šargiji i te kako ima još puno toga reći, u to ne treba sumnjati. Jer, kao što kaže stara narodna poslovica -Ako drugog poštuješ, za sebe ne brini. a svoju tradiciju bi trebali svi da poštujemo.

prnjavorlive.info/Radio Prnjavor

 

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here