Čitav niz proizvođača radi lošije proizvode za istočnoevropske zemlje. Ta spoznaja je konačno stigla i do zapadnih medija. Njemački proizvođač Bahlsen je sada objavio: ubuduće će postojati samo jedan, “evropski” keks.

Optužbe su krenule iz instituta za analizu proizvoda u Mađarskoj i Slovačkoj (Lošija roba za samoposluge istoka Evrope?), ali ubrzo je to postala i politička tema Višegradske grupe: čitav niz međunarodnih koncerna na tržištu Evropske unije pod istim nazivom nudi potpuno različite proizvode: u pravilu su to kvalitetniji proizvodi za Zapad, a za Istok proizvodi s daleko više aditiva, aroma umjesto prirodnih sastojaka i nekvalitetnih, odnosno jeftinijih sastojaka umjesto “pravih”.

Optužba je na političkom nivou upućena Evropskoj komisiji, ali i zapadni mediji su otkrili da ipak ima istine u takozvanom “Nutella sukobu” – nazvanom po poznatom čokoladnom namazu čiji se sastojci, pa čak i okus, znatno razlikuju, u zavisnosti o zemlji gdje se prodaju.

Nedavno je i njemačka radijska i televizijska stanica WDR objavila reportažu o nizu, prije svega prehrambenih proizvoda, koji pod istim nazivom imaju potpuno drugačiji sastav na istoku i na zapadu Evrope. Poznato je i da to nije slučaj samo kod hrane: na primjer i kozmetički proizvodi se po sastojcima znaju razlikovati, u zavisnosti jesu li namijenjeni “bogatom” Zapadu ili “siromašnom” Istoku – makar se nerijetko baš na Istoku još skuplje prodaju nego na Zapadu.

Dopisnik stanice ARD iz Bruxellesa Ralf Sina je ove sedmice otkrio kako je bar jedan njemački proizvođač ne samo priznao tu praksu, nego je objavio da toga više neće biti: proizvođač keksa Bahlsen, poznat na primjer po keksima Leibniz, najavio je kako će ubuduće u keksima “s maslacem” zaista biti maslac i da će sastojci biti identični, bez obzira gdje u EU-u kupili njihove kekse.

Upravo je Bahlsen uvijek iznova bio primjer preduzeća koje na upravo drastičan način – teško je naći neki drugi izraz, vara potrošače u istočnoj Evropi: za zapadne potrošače je u keksima zaista bio maslac, ali za “siromahe Evrope” je u njima uglavnom bila palmina mast i arome maslaca. Palmina mast zvuči rijetko i egzotično i zaista se na njoj kuha, prži i peče u gotovo čitavoj jugoistočnoj Aziji.

Ali to prirodno ulje specifičnog okusa, u svježem obliku ponešto crvenkaste boje, jedva se može porediti s rafiniranim masovnim proizvodom koje se nudi svjetskom tržištu – za koje postoji sumnja da je štetno i za ljudsko zdravlje.

A povrh toga je upravo beznadno jeftino. Mnogo jeftinije od maslaca, jeftinije je i od svake druge masnoće koja je koliko-toliko podesna za prehranu: urod uljane palme daje tri puta više ulja nego uljana repica, a u poređenju sa sojom je dovoljna samo šestina površine da bi se dobila ista količina ulja.

Predstavnik Bahlsena je dopisniku ARD-a rekao kako od početka jula i u pogonu ovog proizvođača keksa u Poljskoj teče proizvodnja po “njemačkom” receptu, dakle s maslacem, a ne palminim uljem. Iz tog pogona Bahlsenovi keksi stižu u većinu “novih” zemalja Evropske unije, ali će možda potrajati još koju sedmicu da se riješe problemi sa skladištenjem nešto osjetljivijih keksa s maslacem i dođe pakovanje gdje će onda točno pisati sastojci proizvoda. Ta kompanija više ne namjerava raditi različite proizvode za različite zemlje: postojaće samo jedni, “evropski” Bahlsen keksi, piše Deutsche Welle.

(Deutsche Welle)