“Mi, konkretno, znači sa njive, što bi rekli ljudi, ispod kombajna da tovarimo u velike kamione ispod 40 maraka, nema tu neke računice. Mi znamo da mlinari moraju da rade. Mi nismo ni tražili nešto što nije normalno. Mi smo tražili smao da nam se plati pšenica u momentu žetve kolika je cijena u Srbiji, plus troškovi transporta. Niko ne traži ono što nije normalno,” kaže Boško Radić, Udruženje proizvođača sela Semberije.
Mlinarski sektor u Srpskoj, koji je bio glavni kupac domaće pšenice, je na koljenima, poručuju iz Udruženja mlinara Republike Srpske.
“Zato postoji ministar, on treba da da odgovor šta će poljoprivredni proizvođači, gdje će da predaju, kome će da predaju robu. Oni su tražili skladištare koji će da prime tu pšenicu na tri mjeseca i da država sa njima sklopi ugovor da to čuvaju tri mjeseca,” rekoa je Zoran Kos, Udruženje mlinara RS.
Republička direkcija za robne rezerve Srbije za otkup ovogodišnjeg roda pšenice nudi cijenu od 330 maraka za tonu, na produktnoj berzi u Novom Sadu cijena joj je 280 maraka za tonu bez PDV-a. Tona pšenice iz Mađarkse košta oko 350 maraka.
“Otkupna cijena pšence se ne dogovara, ona se niveliše tržištem i ona je negdje oko 0,30 – 0,32, 0;28 feninga po kilogramu, zavisno od kvaliteta, što je nekih pet feninga više nego prošle godine,” kaže Boris Pašalić, ministar poljoprivrede RS.
U banjalučkom “Žitoproduktu” kažu da će otkupljivati domaću pšenicu kao i prethodnih godina. Koju količinu i po kojoj cijeni odlučiće do kraja žetve. Glavne snabdjevače nalaze u Lijevču, okolini Kozarske Dubice i Semberiji. Kažu da kvalitet pšenice domaćih ratara može parirati onoj iz Mađarske.
atv