Tuga, očaj, suze niz lica svih prisutnih. Banjaluka se danas oprostila od malog Pavla, učenika 3. razreda OŠ i njegove majke Darije, prosvjetnog radnika. Tuga koja je podsjetila na tragediju osnovaca iz OŠ “Petar Petrović Njegoš” prije deceniju i po.
Suze na licima sveštenika. Nema riječi. Muk. Jecaji. Nepregledna kolona, hiljade Banjalučana došle su da odaju posljednju počast.Pet sveštenika je vodilo službu, a i njima je drhtao iskusan glas. Ovakvu tragediju Banjaluka ne pamti, otelo se radniku groblja.
Suze danas isplakane razmekšale su tlo Novog groblja banjalučkog.Prekinuti snovi, prekinuti životi. Uništeno nekoliko porodica. Zauvijek. Samo u nekoliko sekundi koliko je Pavlu trebalo da ispadne kroz prozor 4. sprata u Novom Boriku, stalo je sve. Pogotovo za Pavlovog oca i Darijinog supruga Slavišu.
“Neću puno govoriti jer ne mogu govoriti. Reći ću kratko – Hristos voskrese. Plačemo i tugujemo, srce nam radzire bol. Ako Hristos nije vaskrsao džaba nam je i rođenje i život. Slaviša, nada u vaskrsenje daje nam nadu ponovnog viđenja”, poručio je sveštenik u posmrtnoj besjedi.
Potresan govor bio je i onaj od kolektiva OŠ Jovan Dučić iz Lamovite gdje je radila Darija. Čak 12 godina kao pedagog. Svaki dan je, čulo se, pomenula svog sina Pavla.
“Dugo ćemo još čuti tvoje korake u hodniku naše škole. Tvoj lik ostaje među nama”, poručile su radne kolege.
“Dragi naš razigrani dječače čuvaj mamu, a mi ćemo ovdje tatu…” Prekinut je govor suzama. Niko nije imao snage da ga dovrši.
Izvor:(banjaluka.com)
